Nova 2023. godina započela nam je relaksacijom u prirodi. Sljeme, vrh planine Medvednice sjeverno od Zagreba, jedna je od naših najdražih destinacija. Puntijarka, najveći planinarski dom na Medvednici, nudi zimski topli smještaj gostima restorana u čak tri blagovaonice ukupnog kapaciteta od 200 mjesta. Vani uokolo doma su i terase koje za ljepšeg vremena mogu primiti i do 300 ljudi.
Puntijarka (ili originalno Planinarski dom Ivan Pačkovski) nalazi se na 957m nadmorske visine. Ovaj put hodali smo od Blizneca (automobil smo parkirali na parkiralište PP Medvednica) i preko Bikčevićeve staze za nešto manje od dva sata laganog hoda stigli smo do Puntijarke. Na Sljeme možete automobilom, javnim prijevozom (autobus), biciklom ili poput nas – ovaj put hodajući. A možete i novom žičarom koja prilično gusto raspoređenim gondolama prevozi one koji žele imati pogled iz ptičje perspektive. Cijene i raspored vožnji pogledajte ovdje. Prvi polasci radnim danima su u 9, a vikendom u 10, dok je zadnji povratak sa Sljemena u 19h svim danima.
Htjeli smo navesti i činjenicu da su gondole žičare opremljene nosačima za skije, no s obzirom na to da je vani neko čudno proljeće pitamo se hoće li to ikome biti važna informacija. Ipak, Snježna kraljica na Sljemenu održat će se upravo u danu puštanja ovog članka, nadljudskim naporima stvaranja umjetnog snijega na skijalištu. Trebali bi, zaista, usporediti trošak organizacije s marketinškim benefitom za Zagreb i Hrvatsku općenito i vidjeti ima li uopće smisla ova utrka na našoj objektivno niskoj planini. Planini koja najčešće nema adekvatne prirodne uvjete za bogati snježni pokrov.
No, naša tema je ipak Puntijarka. Ovaj planinarski dom cilj je mnogim ljudima željnim relaksacije u prirodi, ali i ozbiljnim sportašima poput brdskih biciklista. Prve dane nove godine Puntijarka je prepuna gostiju, pogotovo oko ručka.
Uvjerili smo se u to baš u terminu ručka, kada smo u redu za jelo čekali oko pola sata. Nešto kasnije, oko 15 sati, tamo više nije bilo gužve. No iza podne računajte na 2-3 sata gužve. Jasno je da je ovih dana puno ljudi uzelo slobodne dane ili ima godišnji odmor. Tako su sada i radni dani jednako napučeni gostima kao vikendi tijekom ostatka godine.
Tog dana izvana baš ništa nije ukazivalo na gužvu, osim većeg broja automobila uz cestu. Ovi topli južinasti dani u Zagrebu vrlo su ćudljivi. Iako toplo, na Sljemenu je ipak svježije – taj dan u Zagrebu do 18°C, dok je na Sljemenu bilo tek devet. Puhao je i nezgodan vjetar pa je naša ideja da uživamo na terasi ipak ostala nerealizirana (pozdrav junacima s fotografije koji su bili hrabriji).
Dolaskom unutra, osim nevjerojatne topline – rekli bismo iz restoranske kuhinje – dočekao nas je i red za hranu.
Planinarski dom Puntijarka održava Planinarsko društvo Zagreb – Matica, kao što vidite na natpisu.
A dočekao nas je i cjenik, do u cent ispisan i u eurima, osim u kunama. Odmah da navedemo da su sve detaljno preračunali po konverzacijskom tečaju, uglavnom si oduzimajući cent, dva plaća li se u eurima. Dakle jedna fer priča (čemu baš i ne svjedočimo na svakom koraku ovih dana, dapače – ima svega!).
Juhe su od 15 do 20 kn (1,99-2,65€), a glavna jela bez priloga uglavnom su od 30 do 40 kn (3,98-5,31€), dok su prilozi po 15kn (1,99€).
Što se tiče same realizacije posluživanja gostiju, moglo bi biti i bolje. Za to bi, naravno, trebalo i dodatne radne snage.
Gospođe na liniji se trude i, uz kolege, žongliraju stotinama porcija koje će taj dan pojesti gladni planinari. Bez obzira što na jelovniku piše dvadesetak jela, u praksi je to uglavnom prepolovljeno i svodi se na savijače, grah sa ili bez kobasice, neko pečenje (taj dan svinjsko), krvavice, pohanu piletinu i samoborski kotlet.
Dodajmo naše iskustvo: nije isti osjećaj doći u planinarski dom automobilom, prošetati 20 koraka i pojesti neki obrok ili pak kada hodaš manjim ili većim usponima dva ili tri sata i onda, onako umoran i uglavnom gladan, sjedneš za stol iznad tanjura s toplom hranom.
Kada bismo pisali ovaj osvrt kao gastro recenzenti koji su potpuno fizički neaktivni, a da se k tome naša aktivnost svodi tek na hodanje od jednog do drugog restorana, naša ocjena ne bi bila dobra po Puntijarku. Dapače, ovo bi bio savršen primjer za ispoljiti štogod snobizma (otme li nam se katkad? hm, moguće…) i reći kako ovdje malo toga funkcionira.
Naravno, ovdje nećemo pisati takav osvrt. Čini nam se da su planinari, općenito ljudi koji dođu ovdje izmoreni, vrlo zahvalni na toplom obroku svježe pripremljene hrane.
U tom smislu čekanje od pola sata nije nam bio problem, kao ni ne baš optimalna razina uslužnosti jedne od djelatnica.
Naručili smo pohanu piletinu (pileća prsa) uz mlince i salatu od crvenog kupusa. Jela s fotografije ispod koštala su 115 kn (15,26€).
Porcije su obilne – po dva odreska pilećih prsa u svakoj porciji, a hrana je svježe pripremljena i topla. Pohanje je odlično odrađeno, hrskavo, međutim pileća prsa nisu najkvalitetnija koja smo u životu jeli, no mogu proći pod korektna.
Mlinci su se čučeći onako vrući u dubokoj posudi i čekajući posluživanje ponešto opustili, dok je salata svježa i fino začinjena.
U planinarskom domu sve je nekako prijateljski i dobronamjerno. I ti ljudi u redu i to čekanje u redu, do kraja popunjeni stolovi (napomena: slobodno možete sjesti nekome za stol ukoliko za tim stolom ima praznih mjesta, ne morate čekati da se cijeli stol isprazni).
Piće se, uobičajeno za planinarske domove, naručuje na odvojenom mjestu – Puntijarka ima šank pri kraju jedne od blagovaonica u prizemlju.
Vrijedi napomenuti da Planinarski dom Puntijarka raspolaže i s 14 soba s 35 kreveta.
Psima nažalost nije dopušten ulaz u restoran pa smo pri odlasku snimili jednog tugujućeg ljubimca koji je čekao svoje ljudske kompanjone.
Pri spuštanju prema Zagrebu pratile su nas i sunčeve zrake skorozalazećeg sunca, a mi smo obećali kako ćemo se uskoro vratiti opet. Možda idući put žičarom, barem u jednom smjeru? Vidjet ćemo…
fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
