Kada smo prije godinu i pol čuli da postoji restoran po imenu 44 – točnije Restaurant Forty Four, zaintrigiralo nas je po čemu je dobio ime. Kada smo čuli da se radi o restoranu koji je manje ili više izravno posvećen jednom od najvećih hrvatskih košarkaša svih vremena Bojanu Bogdanoviću i da je hrana u njemu odlična, nije bilo dvojbe – posjetit ćemo ga. Bojan Bogdanović godinama je jedan od najboljih igrača NBA tima Utah Jazz i neobično je, na prvu, da je odlučio kupiti kuću u staroj dubrovačkoj jezgri, a još neobičnije da u prizemlju radi restoran koji nosi ime po broju na njegovom dresu.
Kako smo si obećali prošlo ljeto, tako smo si i ispunili obećanje. Posjetili smo ovaj restoran čim smo stigli u Dubrovnik.
Restaurant Forty Four nalazi se u ulici Miha Pracata 6, tek nekoliko koraka od Staduna. Tek dvjestotinjak metara u dubrovačkim zidinama nalazi se jedno od najluđih košarkaških igrališta na svijetu – vidi naslovnu fotografiju – s pogledom na more.
Od ulice do unutrašnjeg dijela restorana dolazimo kroz zanimljivo uređen kameni prolaz s manjim stolovima i drvenim elementima koji već nagovještavaju estetski nesvakidašnje ugodan i lijep prostor. Slično nas čeka i u srednjem prostoru u koji smo na koncu i sjeli – širi je to vanjski dio dvorišta nad kojim se pružaju lijepe kamene stepenice koje vode prema katu. Na katu ove dotjerane zgrade nalazi se butikni hotel u vlasništvu obitelji Bogdanović.
Vlasnik restorana je Damir Bogdanović, rođak Bojana Bogdanovića.
Interijer pruža tople elemente drveta kombinirane s tradicionalnom kamenom gradnjom u Dubrovniku, uz elegantne moderne detalje koji uspješno nadopunjuju cijelu priču.
Doček u restoranu bio je vrlo topao i elegantan. Dočekao nas je voditelj gospar Slavko Gašpar koji je dobar dio radnog iskustva stekao i u ugostiteljstvu na brodovima po dalekim morima, tako da ovaj posao ima u malom prstu. Uz to je i ljubitelj vina pa smo slutili da je odluka gosta prepustiti mu se u ruke itekako dobra.
Rekao nam je gospodin Slavko kako Bojan, čim nađe prilike posjetiti Hrvatsku, obavezno svrati barem na nekoliko dana na neki specijalitet u 44. Tako je bilo i pri našem posjetu, baš su sutradan očekivali da će Bojan doputovati u Dubrovnik.
Kako smo došli pri početku radnog vremena, unutra je tek za jednim stolom sjedilo dvoje mladih, no već za pola sata bilo je zauzeto barem osam stolova, neki i za četiri osobe. Na zidu vise dva dresa Bogdanovića u kojima je igrao na All Stars utakmicama.
I jasno, svakome tko voli sport ovakve pojedinosti će biti drago vidjeti i uživo, ali ono što je puno važnije od toga – ovaj restoran je uistinu odličan sam po sebi.
Jelovnik koji nudi Restaurant Forty Four i naš odabir
Iako su prije nekoliko godina, kada su otvorili restoran, započeli kao klasični fine dining sa sljedovima i manjim porcijama, sada su priču zaokrenuli kako ne bi izgubili na kvaliteti, dapače – da mogu ponuditi još bolju i iskreniju hranu. Chef restorana je Dejan Mađarić.
Jelovnik je oformljen uz dvije juhe, desetak jela na popisu hladnih i toplih predjela te sličan broj glavnih jela, nešto povrća i dva deserta. Dominiraju tradicionalna jela priređena modernim tehnikama. Standard su prvoklasni sastojci, a u meniju vidimo nekoliko domaćih tjestenina, mesnih i ribljih specijaliteta uz nezaobilazno jelo ove regije – puževe (ovdje ih gratiniraju) te uz kralja rakova jastoga i svježu ribu koju drže u svom akvariju u dvorištu.
Uz to, Restaurant Forty Four ima dobar nos za kartu vina, a to je uz izuzetno kvalitetnu hranu i besprijekornu uslugu pretpostavka za dobar fine dining. I zato ne treba robovati doslovnom shvaćanju fine dining filozofije. Ona se, naime, također mijenja tijekom godina, prilagođava i traži poboljšanja, ali i osluškuje trendove.
Za start iz kuhinje stiže domaća focaccia s mediteranskim biljem koju smo umakali u elegantno pikantnu zlatnu perjanicu vodnjanskog Oio Vivo maslinovog ulja. U restoranu inače nude širok izbor maslinova ulja te odličan set Giuseppe Giusti aceto balsamico si Modena.
Uz to su nam, za početak, preporučili pjenušac Barun Manzoni Elegance Extra Brut koji su donijeli izuzetno dobro rashlađen, oko 6, 7 °C, baš kako i treba.
Vinarija Barun nalazi se, inače, u dolini Kardinala pri Krašiću te im natpolovični udio proizvedenog vina zauzimaju pjenušci. U nekoliko navrata pili smo Barun pjenušce, kako ovaj Extra Brut tako i one slađe (preporuka: probajte ih čim prije, vrlo su dobri). Ovaj, Barun Manzoni Elegance Extra Brut, od sorte je grožđa manzoni bijeli nastale u Italiji križanjem rajnskog rizlinga i bijelog pinota. Sorta uspijeva dobro na raznim europskim tlima, međutim nema visoki prinos. S druge strane, kvaliteta grožđa i predispozicija za pjenušava vina je izvrsna, što obitelj Barundić itekako majstorski koristi pri proizvodnji ovog pjenušca klasičnom metodom vrenja u boci.
U čaši je zlatan i na nos nudi svježu voćnost uz citrusne note, dok je pri kušanju jako lijepo zaokružen te osim osvježavajućeg voćnog momenta breskve i citrusa nudi i kremastu slast uz dugo trajanje. Jako lijepi balans i odličan odabir za ljetne mjesece. Nama je izuzetno odgovarao, tim više što nam je upravo stizao naš izbor jela koji je dijelom imao i morske plodove, uz koji ovaj pjenušac nudi jako dobro sparivanje. Može se spariti i uz laganija mesna jela jer mu kompleksnost i neodoljiva slast to dopuštaju.
Već prvi pogled na tri predjela daje informaciju da porcije u ovom restoranu nisu malene, dapače. Netko bi s ova tri predjela zaokružio cijeli ručak, mi smo ipak dodali i jedno glavno jelo nešto kasnije.
Jako lijep tanjur domaćih crnih raviola stigao je pun mirisa zahvaljujući ukusnom bijelom umaku najvjerojatnije rađenom od ribljeg temeljca, bijelog vina, češnjaka i ostalih začina. Ravioli su punjeni slatkastim mesom gambora te je sve upotpunjeno pravilno obrađenim mladim bobom i karakternim vongolama. Povrh su dodane i slatke mlade u mlijeku marinirane čili papričice i klice češnjaka.
Ovo jelo slašću Jakobovih kapica podsjetilo nas je na naš prošloljetni ručak u Protu, također odličnom dubrovačkom restoranu. To je kompliment za Restaurant Forty Four, s obzirom da je Proto kao restoran izrazito orijentiran na ribu.
Ovo potpisno jelo chefa Mađarića spoj je sitno rezane suhe rajčice i pesta od tartufa, što je onda sjedinjeno uz bijelo vino i začine u rižoto bogat okusom i slatkoćom kratko na tavici tretiranih Jakobovih kapica. Riža je al dente i sočna, baš klasično i precizno pripremljen rižoto.
Uz oba jela pjenušac Barun Manzoni Elegance bio je izuzetna pratnja.
Uz mesna jela pili smo crna vina i to ona koja ovom restoranu daju pravo da se naziva jednim od boljih u Dubrovniku. Izbor vina i ostalih pića daje restoranu, uz prije svega odličnu hranu vrhunskih sastojaka, uslugu, uređenje, posuđe visoke klase itd., pravo zvati se fine dining restoranom. U Forty Four restoranu smo, recimo, vidjeli i izuzetnu Clase Azul Reposado tequilu i još niz vrhunskih svjetskih pića. Spomenimo recimo i Rossi Šovran XO, fantastičan extra old vinjak od terana.
I baš zbog svega navedenog smo spomenuli i uslugu g. Slavka Gašpara koja je individualna, simpatična, izuzetno profesionalna i srdačna ujedno. Takvu uzornu razinu mlađi članovi tima tek trebaju dosegnuti, no srećom imaju se na koga ugledati.
Novo predjelo stiže na predivnom tanjuru. Korčulanski makaruni, a od njih opet najpoznatiji oni žrnovski, obogaćeni su trakama sporo kuhane govedine uz demi glace umak bogatog mesnog okusa, ribani tartuf te kremasti kozji sir i klice povrh. Jelo ovako dubokih okusa zahtjeva i snažnije vino. Uz njega smo pili izvrstan Pomet Plavac mali 2019. iz lokalne konavoske vinarije Crvik. Jedne od najboljih vinarija na jugu Hrvatske, usput budi rečeno. Točnije, vinarija se nalazi uz obiteljsku kuću Crvikovih u mjestu Komaji nedaleko Čilipa.
Sva vina vinarije Crvik koja smo do sada pili izuzetan su spoj modernog pristupa s prirodnom moći terroira koju je mladi vinar Petar Crvik uspješno uspio zarobiti u svoje boce.
Crvik Pomet 2019. odmah nakon otvaranja i točenja u čašu oslobađa nevjerojatno zavodljiv miris zrelog tamnog voća – od šljiva preko Griotta i začinskog plašta, uz rijetko doživljenu eleganciju mirisa. Na nepcu također nudi moćnu zrelu voćnost i ukroćene elegantne začinske note, mekan i izuzetno pitak uz slastan završetak baš poput kakve sočne voćne bajke. Kako se u čaši otvaralo, tako su se javljale i druge neočekivane senzacije u čaši.
Kako smo čuli od samog vinara na zadnjem festivalu, ovo vino je moguće doživjelo i svoju zadnju berbu, jer će Plavac mali kao takav biti u sastavu nekoliko drugih vina koje Crvik planira proizvesti idućih godina. Također, ovaj najsjajnijim svjetskim medaljama nagrađivani vinar nije ove godine niti slao uzorke na Decanter, uopće ne žaleći za tim. Čeka, kaže, da mu vino bude u još boljoj formi i tada će ga slati. Pomet 2019. će zasigurno još iduće 3 godine biti u optimalnoj formi, tako da je naša preporuka: Kupite ga čim prije i pijte idućih godina – ako vam izdrži do tad. Nama nije izdržao, ali ne žalimo.
Osim uz korčulanske makarune s govedinom, Crvikov Pomet počeli smo piti i uz janjeće kotlete. Počeli piti? Nastavite čitati, uskoro donosimo što se dogodilo…
Lijepo pečeni janjeći kotleti, izvana uz uzoritu prisutnost Maillardove reakcije, što je doprinijelo slasnom okusu, dok su iznutra ugodno meki i ružičasti. Savršeno pripremljeno. Odlučili smo se naručiti novo vino, s obzirom da je Crvikov Pomet došao ubrzo prema dnu (molimo vas, došli su topli dani, nas je nekoliko… ljudi se jednostavno zapričaju, khm…).
Nismo otišli ni metra daleko, izborom smo ostali u Crvikovoj vinariji, ali nismo odoljeli probati njihovu perjanicu (uz dubrovačku Malvasiju Tezoro), Decanterovo zlato od prošle godine – crni cuvee Vilin ples.
Ovo nije obična kupaža, zapravo po svemu je neobična, poput igre divljeg i pripitomljenog – od aroma, preko uravnoteženog snažnijeg tijela i mekoće koju mu daje voćni merlot. Tamne boje u čaši, kao i Pomet traži – gotovo da vapi da ga se ostavi otvorenog nekoliko sati ili dekantira, kako bi pružilo najbolje od sebe.
Duboka tamna boja s tamnobordo i ljubičastim odsjajem izgleda moćno u čaši, na nosu donosi tamno zrelo voće, a kada ga zavrtimo daje guste suze na čaši. Jednom je netko točno rekao, te suze su gotovo uvijek suze radosnice za kušača. Kušanjem se to i dokazuje – vino je moćno, ujedno snažnog tijela i voćne mekoće koji tvore uistinu nesvakidašnji balans. Začinske note su elegantne, a upotreba hrastovih bačvi u vinariji Crvik dovedena je do jako visoke razine. Vilin ples savršen je spoj teško ukrotive zemlje s izuzetnom intervencijom vinara – ono o čemu smo pričali na početku ove priče.
I kako smo satima uživali u lijepom okruženju, a baš nam se htjelo biti u dvorištu – vidjeli smo i sretne goste hotela iznad – neki od njih su bili gosti i restorana – mahom Amerikanci i nešto zapadne Europe, ako smo dobro prepoznali jezike… shvatili smo da u restoranu 44. sjedimo satima. To je dokaz uspjeha ugostitelja, kada mu gost ne želi otići. Ok, osim ako nije loš gost. Kako si mi utvaramo da smo barem pristojni gosti veselo smo se u kasno popodne zaputili dalje.
Restaurant Forty Four ozbiljan je restoran najboljih namjera – ugostiti vas da se osjećate odlično uz vrlo iskreno kuhanje i odlične sastojke. Nezgodne godine iza nas iskoristili su kako bi se pregrupirali i krenuli jednim drugačijim, ali i dalje vrlo kvalitetnim smjerom i uz puno stila.
Lokacija im je savršena – tik do Straduna, ali u mirnoj ulici uz još mirnije dvorište.
Da se izrazimo košarkaškim rječnikom, dolaskom u ovaj restoran zabit ćete tricu s osam metara. Više puta. Velika preporuka.
Restaurant Forty Four
Miha Pracata 6 Dubrovnik
kontakt telefon: 095 862 2411
web stranica: link
cijene: predjela 130-180 kn, glavna jela 120-330 kn
radno vrijeme pon-ned od 12 sati
fotografije: Eat Out Zagreb
