Restoran Torero u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici posve je poseban restoran. Iako je ta ulica prepuna street food restorana, Torero se odlučio na elegantnu i maštovitu fine dining prezentaciju, dakle miljama udaljenu priču u odnosu na street food.
Riječ Torero označava borca u koridi, što uz simbol bika koji ovaj restoran nosi pristaje. Restoran Torero (bivšeg imena Mr. Moo) prije nekoliko dana ugostio je poznatu vinariju Meneghetti i, izuzetno zanimljivo, kreirao maštovitih pet sljedova kao pratnju njihovim vinima. Uspoređujemo li ovo sa svijetom mode, radi se o najistančanijem krojenju po mjeri. Uz jako važan detalj – pri “krojenju” je restoran Torero koristio najbolje svjetske “materijale”.
Uz elemente prirodne mahovine na zidovima te lijepo ambijentalno osvjetljenje tu večer dočekali su nas elementi tajanstvenosti i elegancije.
Vrijedi istaknuti da je uz već uigrani tim – cheficu Ivanu Antolković i glavnog sommeliera Predraga Čavića, tim Torera dobio i jedno lijepo pojačanje. Na mjestu voditelja restorana pridružio im se i Alen Matić, koji je godinama bio desna ruka Rudija Papca, voditelja Michelinovog restorana 360 u Dubrovniku. Dinamičnim i proaktivnim vođenjem večeri mladi g. Matić je, pogađate, posao odradio na izuzetno visokoj razini. Čak i da ne kuhaju dobro, u Toreru bi se ispatilo doći samo zbog servisa čija razina je drastično podignuta. Srećom, u Toreru su i prije kuhali vrlo dobro i maštovito, a tu večer su nadmašili sami sebe.
Još jedna novost u Toreru je i galerija na kojoj se nalazi impozantna vitrina s izloženim vinima u optimalnim uvjetima. Posred vitrine je lijepa statua sv. Mihovila (ako se ne varamo), a ispred su se već ljeskali lijepi Riedel dekanteri koji su nagovještavali da nas čeka nešto spektakularno. Posebno volimo Riedel Eve dekanter koji osvaja dizajnom, ali i dvostrukim dekantiranjem zaokretanjem kroz cijev.
Kako je ovo bila ekskluzivna večera uz pratnju vina vinarije Meneghetti, povremeno su se u prezentaciji jela i vina izmjenjivali već spomenuti Alen Matić i sommelier Predrag Čavić, ali i glavni čovjek Meneghettija za vinska i ina pitanja, sommelier Filip Božić.
Specijalne vinske večeri u ovom restoranu nisu novost, bili smo nazočni na njih nekoliko, međutim ova je – ponajviše zahvaljujući skladu elegantnih sljedova jela i vina, bila iznad svih dosadašnjih okvira.
Ulazno je poslužen pjenušac Meneghetti Classic 2018. (60% Chardonnay, 40% Pinot bijeli), nježnožute boje i elegantnih aroma kvasaca no nos i usta. Uz sve to, on je i putrasto elegantan pa osim kao aperitiv može poslužiti uz mnoga nježnija jela.
Ovdje je lijepo sljubljen uz amuse-bouche iz kuhinje – narančasti čips od crvene dimljene paprike na kojem je krema potočne pastrve s kavijarom iste povrh. Uz to dolazi i stožac od nekoliko tekstura cikle – u podlozi je dehidrirani gel cikle na kojem je žele cikle. Pokraj je na okus svježe kiselkast cvijet oxalis (ljubičasta djetelina), a na žlici je hrskavi jastučić maka s nekoliko segmenata koji nude elegantnu slojevitost – žele avokada i limete uvaljan u komiški rogač, iznad je krema celera te tamna Callebaut čokolada.
Nakon intermezza domaćeg sourdough kruha s tri vrste maslaca poslužen je slijed čiji okusi će nam još dugo ostati u sjećanju. Kamenice Gillardeau, ponajbolje u svijetu, nemamo često priliku jesti. Jeli smo ih tek u dva navrata u Parizu i bili oduševljeni tako da smo se ovome, vidjevši popis sljedova, jako veselili.
Taj slijed sparen uz Meneghetti Moni Emvasis 2019. (po grčkoj luci iz koje je, po vjerovanju, Malvazija došla u naš kraj). Ovo vino spoj je karaktera i elegancije što se, zanimljivo, vrlo vješto provlači kroz apsolutno sva Meneghetti vina koja smo tu večer probali. U tom smislu cijelu paletu njihovih vina na kraju večeri prozvali smo vjerojatno najelegantnijom na našem tržištu, na čemu im i čestitamo. Moni Emvasis je vino odležano u inoxu na finim talozima 18 mjeseci, što mu je dalo elegantnu kremoznost i užitnost. Ovom Malvazijom vinarija pokazuje izuzetnu slojevitost ove sorte te (opravdanu) pažnju javnosti s njihovih crnih vina skreće i na bijela.
Gillardeau kamenice tim Torera ukomponirao je s puno osjećaja za njezin izvorni okus, snažno mineralan, a naši primjerci bili su duboko sočni i mesnati, baš kakve ih i pamtimo. S obzirom na dužinu i pažnju pri odležavanju kamenice u moru – a to je tri do pet godina, njihova veličina i kvaliteta niti ne čudi. Maštovito je chefica Antolković nad kamenicu involvirala točkice gela sazdanog od samog mora iz kamenice, celera i dodirom krastavca. Sve je lijepo prezentirano u prirodnom okruženju kamenčića i morske trave.
Svoje viđenje i odluku sljubljivanja hrane s vinom dao je i glavni sommelier restorana, Predrag Čavić.
Idući slijed bilo je nešto što smo kod chefice Antolković izuzetno voljeli – spajanje nježnih voćnih okusa uz moćni rižoto. Uz njega je poslužen Meneghetti White 2021. burgundskog stila (60% Chardonnay, 40% Pinot Bijeli – sjećate li se omjera iz pjenušca Classic?), lijep Sur Lie koji je još vrlo mlad i pred njime je još dugi niz godina. No, već sada nudi lijepe i složene voćne arome na nosu te začinske note vanilije, a izuzetno je bogato kremozan u ustima.
I nije čudo da su se u Toreru odlučili za poigravanje s voćnim okusima, kojem je chefica Antolković vrlo sklona, jer ovo vino naprosto pršti aromama. Tim više je ovo spajanje bilo izuzetno. Carnaroli riža uz visok udio škroba i umješno kuhanje nudi veliku kremoznost, a slojevitost komponenti doslovno je napucana u nizu uspješno kombiniranih okusa uz niz odličnih kuharskih tehnika – bisque jadranskih škampa uz kremu od kruške, sjeckana kadulja, detalji dimljene pancete, žele kombinacije žutog muškata i limete, te komadi pečene banane aromatizirane anisom nad kojom je ikra pastrve. Izvrsno jelo.
Slijed pred nama donio je perjanicu vinarije Meneghetti Red 2018. i nama omiljenu bordošku kupažu na tržištu. Red ima 80% Merlota, 15% Cabernet Sauvignona, 5% Cabernet Franca i nakon što sorte odležu zasebno u baricima različitih starosti 18-20 mjeseci, radi se kupaža koja odležava još tri godine u boci. Vino koje se, dakle, pet godina priprema za izlazak na tržište nudi puno i neupitno je jedno od najboljih u tom stilu na našem tržištu.
Naša odluka da prvo prenesemo dojmove o vinima pa onda o slijedu jela nije čudna, s obzirom na to da su u Toreru jasno naglasili kako su ovu intimnu večeru za svega tucet gostiju slagali baš prema vinima koja su se služila tu večer, što je vrlo izazovno. Osim gospode iz Meneghettija od poznatijih smo primjetili i vinskog suca i novinara te organizatora najznačajnijeg vinskog sajma u Hrvatskoj, Vinart Grand Tastinga, g. Sašu Špiranca.
Meneghetti Red 2018., netom plasiran na tržište, duboke je rubinske boje i moćnog tijela prepunog začinskih aroma. Gusto je, na čaši se prkosno nižu guste suze (ali suze radosnice, op.a.) i govore u prilog izuzetno moćnom vinu. Uz njega je restoran Torero ponudio izuzetno zanimljivo jelo. U suradnji s malom obiteljskom farmom iz Čiča dobavili su male prepelice blagog mesa od kojeg su složili loptice i maštovito ih poslužili, a jelo su dovršavali umakom za samim stolom.
Meso prepelice su prokuhali pa umiješali s kozjim sirom. Dodir je tu i jadranskih inćuna, što daje kompleksnost okusu. Kuglicu su uvaljali u izuzetno sitno mljevene pistacije i kratko zapekli.
Prilog je bio meki njok ljubičastog krumpira uvaljan u mljevene golice buče. Umak kojim su dovršavali jelo pred gostima je demi-glace od prepelice uz dodatak brusnice. Perfektno tehnički, slojevito okusima – rekli bismo baš kao i samo vino posluženo uz jelo.
Zadnji mesni slijed donio je ponajbolji Wagyu koji smo jeli u zadnje dvije godine, uz jedno od najboljih crnih vina koje smo pili u zadnje vrijeme.
Vrhunac je to večeri uz Meneghetti Val Gambalera 2015. (ime toponima uz stanciju) jedno od najekskluzivnijih crnjaka u nas. Dočekalo nas je u dekanterima koje smo spomenuli pri početku članka. Što je dobro, jer je prodisalo i oslobodilo nesmiljeni potencijal dodatnih moćnih aroma.
Dođete li u priliku kušati ovu kupažu Merlota i Cabernet Sauvignona (50/50%), nemojte to propustiti. Nakon zasebnog odležavanja 18 mjeseci u baricima i blendiranja sorti ovo vino u boci je otišlo u neočekivanom smjeru te su u Meneghettiju uz svjetski poznatog enologa Waltera Filiputtija odlučili dati mu zasebnu etiketu. Taj neočekivani smjer ogleda se u dubokim aromama tamnog voća uz dodatni ton zrele višnje, raskošnim začinskim notama i gustoći koja osvaja. Da, ovo vino je neodoljivo i uz bok je velikim bordoškim vinima i toskanskim vinima bordoškog smjera, da se tako izrazimo. Podsjetilo nas je i na Capri i na naš boravak u vili na litici, uz nekoliko čaša famoznih vina svjetskog glasa. Vinarija Meneghetti zaslužuje veliku čestitku na ovom vinu koje će biti u najvišoj snazi za 15 do 20 godina. O njihovim vinima ćemo, vjerujemo, više pisati uskoro.
Uz vino je išao slijed Wagyu govedine najviše kategorije A5. Ovaj Wagyu po imenu Joshu je iz japanske prefekture Gunma. Prionosom, kakvoćom, bojom i prošaranošću mesa masnoćom komadi koje je tu večer ponudio restoran Torero spadaju u sam vrh svjetske ponude.
Dakle, ovo meso… toliko putrasto da se topi u ustima. Apsolutno ne daje nikakav otpor, predaje se bezuvjetno i time ovaj fine dining užitak čini bezgraničnim.
Pravilno su u Toreru nadogradili ovaj mesni slijed, čisto i jasno – kako bi Wagyu ostao jedini glavni glumac, što neupitno jest. Chefica Ivana Antolković složila je mini podlogu mesu od pinjola i badema. Tu je i krema kestena i vrganja nad koju je ukapan gel klementine, a izvanredan (naglašavamo) servis restorana je na licu mjesta dovršio jelo uz umak od vrganja i tonke. Jedina naša primjedba ide načinu serviranja tog umaka povrh mesa, međutim to nije narušilo ni teksture ni zaista izvanredan slijed.
Uz simpatičan desert nazvan Šumski tart poslužen je pjenušac lijepe voćne svježine – Meneghetti Rosé 2018. s elementom iznenađenja – Pinot Noirom (uz Chardonnay i Pinot Bijeli), dok su za sam kraj posluženi Petit Fours uz famoznu prezentaciju za užitak svih osjeta. Bio je to spoj modernog i tradicijskog, počevši od želea Granny Smith jabuke uz ljutkasti umak, sve uvaljano u lagano kiseli šećer. Pokraj je pralina od belgijske čokolade punjena kremom bundeve uz dodir burbon vanilije. Niz okusa oba mala zalogaja izmjenjuje se od kiselkastog preko ljutkastog do slatkastog pa daje uzbudljivo putovanje u svega nekoliko sekundi.
Tradicionalni dio slijeda posveta je Zagrebu i Vrbovcu. Savijača toplog i tankog prhkog tijesta punjena slatkim sirom te vrbovečka pera – tradicionalni desert rodnog kraja chefice Antolković.
Da ne zaboravimo, ispod staklenog postolja širio se predivan miris svježe pržene kave, što je pokazatelj do kojih detalja su pri prezentaciji okusa i vizuala išli u Toreru.
Kao pratnja zalogajčićima iznad idealno je za kraj došao Meneghetti Valle d’Istria Brandy XO, nešto što smo kušali prvi put i ostali vrlo iznenađeni. Ovaj brandy uz bok je najboljima u Hrvatskoj i o njemu će se tek čuti, a arome zrelog voća i meda uz najbolje od hrasta pratile su nas dugo te večeri.
Za kraj recimo, bit ćemo iskreni, da nismo očekivali ovakvo izvrsno sljubljivanje. To govori o nekoliko detalja: prije svega o tome restoran Torero priprema odličan fine dining – nikad bolji. Prije je bio vrlo dobar, sada je izvrstan. Nadalje i to da je Meneghetti paleta vina po našoj procjeni kvalitetnija nego je ikada bila te plijeni ujednačenom visokom elegancijom – što je u ovom opsegu rijetko viđeno na našem tržištu. To govori u prilog radu u vinogradu i podrumu i na to u Meneghettiju mogu biti ponosni.
Restoran Torero, osim elegantnog interijera, besprijekornog servisa i kvalitetnih sastojaka očito nudi i maštovito kuhanje (što smo znali i prije) – ali sada su nadmašili sve dosadašnje izvedbe. Također, savršen je za tematske vinske večere do dvadesetak ljudi. Ova večer krunski je dokaz toj tvrdnji. Cijena ove eskluzivne večere u pet sljedova uz pratnju Meneghetti vina (pardon, vina i brandyja) iznosila je vrlo povoljnih 100€.
Osoblje restorana u klasičnoj fine dining ponudi obećava kombinacije koje maštovitošću nadmašuju sva očekivanja. Provjerit ćemo.
Restoran Torero , Tkalčićeva ulica 84 Zagreb
radno vrijeme: uto-ned 17-00
rezervacije: ovdje
fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
