fotografije: Eat Out Zagreb

Volimo more, volimo Istru… ali ne volimo svaki dan biti na istom mjestu. Kupamo se na različitim mjestima, odvezemo se barem svaki drugi dan u unutrašnjost i posjetimo nešto novo – jednostavno volimo takvu dinamiku odmora.

Kuća na litici

Oni koji prate naše recenzije restorana zadnjih godina znaju da nekoliko puta godišnje odemo u Istru, posjećujemo njihove fine restorane i vinare koji tamo rade odličan posao.

Najčešće smo smješteni u kući u Brseču, našoj istarskoj bazi iz koje unutar sat vremena otputujemo na lokacije u Istri koje su nam interesantne.
Brseč je omanje pitoreskno mjesto ispod Mošćenica koje nije zahvatio veći val turizma iz jednostavnog razloga – nema dovoljno smještajnog kapaciteta za to. Na našu sreću, jer je tamo toliko lijepo i mirno da je užitak odsjesti tamo bilo za vrijeme ljeta, bilo prije ili iza njega.

Gradić je to čudesno smješten na litici, a prilično strma i uska cesta vodi do predivne uvale u kojoj se rado kupamo.
No, to jutro imali smo drugačiji plan. Bio je prilično ambiciozan, jer smo naumili iza doručka posjetiti 5 vinara diljem Istre čija vina volimo piti, kušati tamo po nekoliko vina, otići na fini ručak u Momjan i predvečer se okupati u našoj uvali. Ako nas pitate jesmo li bili sigurni hoćemo li sve to uspjeti stići – i mi sami bismo rekli: Teško!
Opisat ćemo kako smo se proveli i ukratko o nekim od kušanih vina (iako ćemo o nekima od njih šire pisati idućih mjeseci u našim zasebnim člancima o vinu!) – a želimo vam i dati ideju kako provesti zanimljiv dan i uživati u najboljim domaćim vinima, ako vam je to interesantno kao ideja.

Rano jutro, doručak i skok u bazen

Imamo sreću da kuća u kojoj smo smješteni ima bazen koji je to jutro odlično poslužio za razbuđivanje. Nakon obilnog doručka (jer ipak… idemo na kušanje vina – ne može se ići praznog želuca) krenuli smo put Motovuna, u mjesto Kaldir gdje je smještena vinarija Benvenuti.

Nešto iza 9 stigli smo do Kaldira, područja blizu Motovuna koji se tad tek budio na brdu. U Kaldiru se činilo kako je nešto življe – vidjeli smo nekoliko traktora koji su odlazili u polje, vjerojatno prema vinogradima… a došavši do kuće Benvenutijevih vidimo da ta vrijedna obitelj ima i vilu za odmor koju vrlo uspješno iznajmljuju uglavnom stranim turistima.
Veseli vidjeti da turizam u unutrašnjosti Istre cvjeta, što će nam biti potvrđeno i kod još nekih vinara.

Srdačno ugošćavanje i sam vrh vrhunskih vina

Da vam odmah kažemo za apsolutno sve vinare kod kojih smo bili: izuzetno su ljubazni, srdačni i profesionalni ujedno. Nazovite ih prije, dogovorite termin kušanja vina, kod nekih možete i u posjet podrumima… i krenite u uživanje, uz ubacivanje nekoliko butelja u prtljažnik vašeg auta – za doma!

~

Benvenuti vina – Kaldir kod Motovuna

Kod Benvenutija nas je dočekao Albert, jedan od dva brata kojega smo (uz Nikolu) zadnji put sreli prije nekoliko mjeseci na promociji vina Santa Elisabetta 2015. u Zagrebu.
Odmah crtica o tom bogatom i impresivnom teranu – Santa Elisabetta 2015. je nestala u 90 sati – skoro pa doslovno. Znate kako to ide, kada je nešto impresivno dobro i ima veliku perspektivu odležavanja kako to ima Santa Elisabetta, onda se to pročuje u nekoliko dana, rezervira se i iza toga vino niti ne dođe na police trgovina i vinoteka. Distributeri su ga dobili na kapaljke i nakon nekoliko dana – nije ga više bilo.
Najava koju nam je poluslužbeno najavio Albert Benvenuti: vrlo vjerojatno iduće godine izlazi Santa Elisabetta 2016.

Kada već ne možemo dalje pisati hvalospjeve o tom teranu, krenimo po redu… Albert nam je predstavio nekoliko Benvenutijevih uzdanica.

Benvenuti Malvazija 2018.

Iako je bilo jutro, sunce je probijalo na terasu Benvenuti imanja, ova zraka sunca koja se probila bila je toliko simpatična kad smo ju ugledali na fotografiji da smo rekli: Ovu fotografiju stavljamo u članak. Sunce je odabralo ovu malvaziju, neka ostane na njoj!
Na kušanju ove ukusne istarske malvazije s puno svježine osjećamo njezin osvježavajući karakter, iako ujednačen s konkretnim intenzitetom. Voćnost agruma, breskvi i biljaka dominiraju ovim temeljnim vinom vinarije Benvenuti i priznajemo – lako je poželjeti čašu više iza prve. Iako je temeljna malvazija kako je uvriježeno najpotentnija mlada, mi joj predviđamo potencijal očuvanja barem 3 godine.
2018. je bilo izuzetno puno grožđa, što se na ovu malvaziju nije odrazilo negativno, budući obitelj Benvenuti ima tzv. zelenu rezidbu, koja potpomaže, između ostalog, optimalnoj kvaliteti uroda (uz neminovno smanjenje količine, jasno).

Benvenuti Teran Anno Domini 2016.

2016. godište ovog terana je relativno nedavno krenulo u prodaju, nadopunivši izuzetan uspjeh svog prethodnika iz 2015.
Osim u vrtu pod lozom koju je obitelj Benvenuti posadila uz kušaonicu Teran Anno Domini 2016. smo prije nekoliko tjedana pili i u hotelu Esplanade, na predstavljanju novog jelovnika izvrsnog restorana Zinfandel’s.
Ne moramo vam niti reći kako se ovo bogato vino uravnoteženo nižih kiselina i svježine, bez obzira na kompleksnost – složilo s mesnim jelima poput janjetine ili pak bifteka.
Ovaj teran dolazi iz vinograda Španjole, s 300 metara nadmorske visine, a dobiveno je nakon maceracije od 20 dana i dvogodišnjeg pažljivog odležavanja u francuskom hrastu.
Ono što je dobro jest to da ovom vinu predstoji još niz godina odležavanja u boci, kada očekujemo dobiti još više od njega, iako je već sada to jedan od najboljih terana na našem tržištu, a sudeći po svim mogućim svjetskim nagradama koje su Benvenutijevi terani dobivali – možemo ga slobodno nazvati svjetskom uzdanicom.

Benvenuti Muškat San Salvatore 2013.

Ovaj eliksir sladak poput najukusnijeg meda dolazi s iznimno malim prinosom. Albert Benvenuti ponosno govori o njemu kao o starinskom, tradicionalnom muškatu koji raste na brdu San Salvatore na 400 metara nadmorske visine, po kojemu i nosi ime.
Vinogradi su na terasama, po dva reda na svakoj terasi. Uvijek se radi od prosušenih grozdova, nakon čega još odležava u hrastovim bačvama 24 mjeseca, zbog čega i nastaje ovaj zapravo ekstrakt grožđa.
Iznimno desertno vino koje može poslužiti i kao samostalan desert.

~

Vina Franković – Buje

Nakon finog otvaranja dana kod obitelji Benvenuti, krenuli smo do Buja (prema Umagu), a njihova vinarija se nalazi u samom centru tog mjesta od nešto više od pet tisuća stanovnika.
Dočekao nas je sin vlasnika, Mario Franković, s kojim smo pogledali podrum, bačve u kojima vino odležava, kao i vinoteku u kojoj prodaju vina i popratne proizvode…

Degustaciju vina odlučili smo napraviti u susjednoj Oštariji Rondo, restoranu također u vlasništvu obitelji Franković. Bio je to dobar izbor, budući da smo paralelno mogli isprobati i njihova vrlo dobra nagrađivana maslinova ulja koja proizvode.

Franković Pjenušac Stella

Uz dobar kruh, hladne nareske poput pršuta i sira te ovo odlično ulje (za koje bi nam trebao zaseban članak) ovaj pjenušac izuzetno dolazi do izražaja.
Zanimljivog karakternog mirisa i bogatog okusa, a ujedno poletno i svježe, pjenušavo vino Stella bio je veliko iznenađenje za uvod u kušanje ostalih vina.

Franković Malvazija Corona 2016.

Sur Lie Malvazija koja je odležala u drvenim bačvama 10 mjeseci. Bogato, ozbiljno kremasto vino je najnagrađivanije iz njihovog asortimana i zbilja je izvrsno, što nije ni čudo s obzirom na Santa Lucia položaj s kojeg dolazi. Ovo vino uspješno se sparuje s jelima od oborite ribe, kao i tjesteninama i jelima od povrća. Ima dugi potencijal odležavanja u boci.

Franković Muškat Momjanski 2016.

Muškat Momjanski ovog godišta je pravo harmonično vino svijetložute boje, arome po voću i agrumima te finog aftertejsta, za pravi osvježavajući završetak bogatog ručka ili samostalno.

Osim u vinima (kušali smo i svježu Malvaziju te njihov odličan teran koji smo ovaj put izostavili, jer članak nikad ne bi završio… ovako od svakog vinara predstavljamo po 3 vina) kod obitelji Franković probali smo i izuzetno ukusan dvogodišnji pršut domaćih proizvođača, bio je upravo fantastičan.

Na kraju našeg druženja u vinariji i u oštariji obitelji Franković pobjedonosno je ujahao i otac Josip, vlasnik vinarije, s gošćom iz Italije.
Josip je pasionirani jahač, što smo osim u zanimljivom videu koji se vrti u vinoteci shvatili i po imenima vina, koja su davali prema imenima konja. Jedna lijepa priča koju smo doživjeli i uživo.

~

Kabola – Momjan

Momjan je tek nekoliko minuta od Buja. Bez obzira na to što je u Momjanu možda najrazvikaniji vinar Kozlović, čija vina također rado pijemo godinama, mi smo se odlučili svratiti u Kabolu, vinariju čija smo vina upoznali na mnogim vinskim festivalima i u njima uživali i kasnije doma.
Ne znamo kako da vam to drugačije kažemo ako još niste bili u momjanskom kraju, nego da tamo morate otići volite li lijepu prirodu, vinograde i divne vinarije.

Bili smo u Toskani i odgovorno tvrdimo – ovo je najbliže i najljepše što Hrvatska ima u tom smjeru.
A i vina za trku imamo!
U kušaonici vinarije Kabola dočekao nas je Miren, čovjek kojeg srećemo svugdje i uvijek kada su Kabola vina u pitanju – čak i laik bi shvatio da je on desna ruka vlasniku g. Marinu Markežiću, koji godinama inzistira na što prirodnijoj proizvodnji vina, na čemu mu skidamo kapu.

Kabola pjenušavo vino Re Brut 2015.

Prirodno pjenušavo vino Re Brut dobiven klasičnom metodom vrenja u boci je lijepe slamnato žute boje, a u bazi se radi o Istarskoj malvaziji, Chardonnayu i Pinotu. Vrlo lepršav ne samo okusom, nego i s mnoštvom perlica čak i nakon smirenja. Fine voćne note uz dodir agruma.
Osim uz voće, rado bismo ga probali i uz sirove plodove mora poput škampi i kamenica.

Kabola Malvazija Amfora 2015.

Ovo iznimno vino je jantarne boje, izuzetno je bogato aromama koje se izmjenjuju, ali uz sve to složeno je vrlo harmonično. Jedno od nama zanimljivijih vina (uz njihov Teran Amfora, koji je svojevrsni ziher i ovaj put vam ga ipak nećemo predstaviti, jer vam želimo predstaviti jedno drugo vino).
Osjećamo meki medni okus, konjak, prosušene bobice i voće, kao i suho i aromatično bilje. Posjeduje blage tanine i odličnu mineralnost, traje dugo.
Ide odlično uz mesna jela, ribu, jela s tartufima…

Kabola Supremo Cuvée 2015.

Da, to je ovo treće vino zbog kojega nismo ovaj put predstavili niti Teran Amfora niti Teran vulgaris.
Jednostavno, ovaj put nas se ovaj Cuvée dojmio do te mjere da smo odabrali njega jer to zaslužuje i nešto je nepoznatiji na sceni od njihovog terana.
Cuvée Supremo sazdan je od Cabernet Sauvignona, Merlota i Terana. Divna rubinska boja, iznimne gustoće. Treba mu malo da se otvori u mirisu, što je normalno… ali kada krene, nema kraja izmjenjivanju različitih nota – i to je ono što nas je oduševilo.
U ovom vinu valja uživati u miru doma uz neki slow food i osjetiti mirisnu izmjenu nota šumskog voća, kave i kože. Ima finu svježinu, laganih tanina, mekano… uz finu mineralnost i konkretno tijelo. Traje… i to vrlo harmonično. Bilo bi izvrsno uz kakav odličan mesni odrezak sa žara.


Na kraju smo s Mirenom, uz obilazak podruma, bacili oko i na postrojenje u kojem su ljudi vrijedno radili i subotom… a nakon toga smo došli do mjesta na kojem su položene amfore iz kojih se na koncu izvlači produkt koji nas je tako zaintrigirao.

~

Ručak u Starom podrumu – Momjan

Samo kratko o tome, jer izvrstan restoran Stari podrum u Momjanu (obiteljski restoran pod momjanskim kaštelom) zaslužuje zaseban članak. A to ćemo se i potruditi napisati idućih tjedana.


Zadnjih desetak godina ovaj restoran mami nas da iznova svraćamo i uživamo u konstantno vrhunskim biftecima s naribanim tartufima (sad je sezona crnih, ali imaju i opciju bijelih tartufa) kao i u pašti s tartufima, uz simpatičnu ponudu vina.
Kćer vlasnika, Marinka, pokazala je da joj je ugošćavanje ljudi u krvi, bravo!
Tek jedna pokazna fotografija hrane. Ovaj restoran ne želite propustiti u svom životu voljeli tartufe ili ne (naime možete pojesti odrezak ili tjesteninu i bez tartufa)…

~

Vina Rossi – Bajkini kraj Vižinade

E, njih predstavljamo s velikim veseljem.
Pratimo ih već neko vrijeme, uživamo u njihovim vinima, a zadnjih mjeseci postali su pravi hit. Ne samo zasluženim zlatima za svoje malvazije kako po Decanteru, tako i po IWC-u te Vinistri, nego i zbog vrhunske (s uskličnikom!) linije žestokih pića kojima ovdje nije mjesto, ali ih moramo spomenuti jer su nas oduševila.
Ne želimo propustiti ni prigodu reći kako je njihov devedesetogodišnji nono Federico jako simpatičan gospodin, jako nam je drago da smo ga upoznali… jer smo ga do sad viđali samo na fotografijama, uvijek u nekoj zanimljivoj odjeći kakve se ne bi posramio niti jedan trendi hipster.
U kušanju smo imali društvo jednog od sinova vlasnika, Luke Rossija, čini nam se jednog od glavnih kotača ove uspješne priče, kao i djelatnice Marije koja nas je provela podrumom.

Rossi Malvazija Istarska i Malvazija Templara 2018.

Čudi li nas što su ove dvije malvazije izvrsne? Ne. Hoće li nas čuditi ne budu li iduće berbe još bolje, gotovo savršene? Hoće! Naime, Rossijevi su prije nekoliko mjeseci kupili vrhunski položaj od 5 hektara od Meneghettija – Santa Lucia kraj Brtonigle. Taj položaj je savršen za malvaziju, stoga… nestrpljivi smo… osim malvazije tu su posađene i druge sorte.
Ova dva iznimna vina nepravedno stavljamo zajedno, samo kako bi na kraju kao treće predstavili žestoka pića Rossijevih.

Malvazija istarska je bistre zelenožute boje u mirisnu voćnih nota jabuke i šljive. Blagih kiselina te s 13% alkohola, ovo vino kvalitetom prebacuje cijenu na tržištu. Uživati uz piletinu i jela s plodovima mora.
Malvazija Templara je slamnatožute boje, bistro. Dolazi s najstarijeg vinograda (130 godina starog) i naravno, prinos je manji. Uz to, ovo grožđe bude do 2 dana na maceraciji, a nakon fermentacije ostaje na grubom talogu neka četiri mjeseca. Time se postiže kremoznost i struktura vina koja nema toliko veze sa svježom malvazijom, međutim i dalje ima obilježja te sorte, budući ipak dozrijeva u inoxu. Savršeno uz topla predjela s morskim plodovima, pašte svih vrsta – a pogotovo uz šparoge.
Probali smo i treću, ekstra limitiranu i eksperimentalnu Templaru 2016., koja je nakon burne fermentacije odradila u barrique bačvi, nakon fermentacije 2 godine odvrćena na talogu… i zanimljivo je što se nakon svega ne osjeti utjecaj drva i bez obzira na to što je lagana ima svoju ozbiljnost, ne bi čovjek rekao da je to malvazija – parfemsko čudo koje traje 20 minuta u ustima.
Sve malvazije (uključujući i svježu) imaju predispozicije odležavanja.

Rossi Cuvée Moro

Ovaj zanimljivi Cuvée dolazi u sastavu 60% Merlot, 30 % Cabernet Sauvignon i 10% Teran, bogato zaokruženo vino u kojem osjećamo vaniliju, ali opet to drvo ne prevladava, nenametljivo je… za što nam se čini da baš tako i žele. Spariti uz mesna jela.

Iz Rossi destilerije: Gin Nostromo, Vinjak Šovran i Pelinkovac Epulon (novo!)

Rossi Gin Nostromo nam je iznenađenje, budući da ga isprobavamo prvi put. Probali smo ga samostalno i iza toga s tonikom. Radi se o vrlo modernom, svježem, citrusnom, mediteranskom ginu i za razliku od onog s kojim su započeli priču prije 3 godine, ovaj najnoviji je izvrstan. Obratite pažnju na nemalu diferenciju u cijeni u pojedinim dućanima, a svakako je ovo naša preporuka.
Vinjak Šovran XO Rossi nosi naziv za vladara (na istarskom narječju) i produkt je od autohtonog terana, nakon četverostruke destilacije odležao 10 godina u francuskim bačvama kakve, recimo, koristi Martel za svoje proizvode. Ovo je jedan od najekskluzivnijih proizvoda na našoj sceni alkoholnih pića. Bravo.
Epulon Pelinkovac Rossi je novi proizvod, izašao prije dva mjeseca… za njega nismo ni znali do sad – a prvoklasan je fini digestiv lagano gorkast na kraju, a prije toga nježan i fin. Možemo ga slobodno nazvati Craft Pelinkovac.

~

Pilato vina – Lašići kod Vižinade

Dio obitelji Pilato smo upoznali na festivalima vina uglavnom u Zagrebu i već otprije znamo kako se radi o jako dragoj obitelji, koja ima dugu tradiciju proizvodnje vina.
Dočekala nas je glava obitelji, Eliđo Pilato, čovjek čija simpatičnost i skromnost osvaja, ali stvarno (istine radi) moramo reći da su mnogi vinari u Istri takvi. Zato ovdje tako rado boravimo.

Obitelj Pilato uz proizvodnju vina i maslinovog ulja ima i turistički dio ponude u vidu vile s bazenom koja je mjesecima puna (iznajmljuju na tjednoj bazi), gosti se tamo osjećaju vrlo ugodno – kako su nam rekli kada smo ih sreli.
Kad malo pogledamo, nije ni teško osjećati se ugodno u ovako lijepoj vili s bazenom i vanjskim jacuzzijem. Mi smo se osjećali odlično, a čak nismo ni bili gosti vile, nego ovako… sa strane…


Eto nas ubrzo i u kušaonici, Eliđo i simpatična supruga Mirjana su pripremili i nareske pa smo prionuli na kušanje vina…

Pilato Principe pjenušavo vino

Ovaj pjenušac od prve sekunde odaje dojam ozbiljnog, elegantnog proizvoda, od etikete preko boje, mirisa i okusa. Radi se o miksu bijelog pinota i chardonnaya koji je inicijalno napravljen povodom svadbe sina g. Eliđa, ali se pokazao toliko dobrim da bi se njegova proizvodnja mogla (i trebala) nastaviti i u budućnosti.
Ono o čemu ćemo vam rado pričati, ali ne u ovom članku, je novi rose obitelji Pilato. Odličan. Ovdje tek mig, u posebnom članku više o njemu.

Pilato Malvazija istarska 2018.

Ove godine Pilato malvazije stvarno dominiraju. Ova svježa je dobila srebro na Decanterovoj smotri, ostala bez zlata za tek 1 bod.
Kad smo kod zlata, ona je lijepe zlatnastozelene boje. Izuzetno fine arome, voćno cvjetnog karaktera, ugodan voćno-mineralni okus i umjerene kiseline, što ju čini vrlo pitkom. Dugo trajanje. Već smo ju predstavljali uz riblju večeru, iako berbu 2017.
Ova 2018. nam se čini jednako potentnom, ako ne još i potentnijom. Volimo svježinu ove malvazije, 2018. je očito bila jako dobra godina za malvaziju, pogotovo za one koji znaju što rade, a Pilatovi su jedni od njih.

Pilato Malvazija Sur Lie 2015.

Neki će se sjetiti da smo Pilatovu Sur Lie 2015. već predstavili prije nekih godinu dana kao otkriće – i zato volimo te festivale vina (u Esplanade, Laubi, Mimari) gdje se može kušati jedna široka paleta izvrsnih domaćih vina i ocijeniti što kome najviše odgovara.
E pa nama jako odgovara ovo ozbiljno vino.
Trenutno prilično moderan pravac u vinarstvu Sur Lie – dozrijevanje na vlastitom talogu uz miješanje je aktualno zadnjih godina. Baš je kod Pilatovih među prvima 2011. pokrenut taj trend i nakon što se pokazao odličnim odlučeno je kako će tek neke berbe ući u taj krug dovoljno kvalitetnih za lansiranje Malvazije Sur Lie. Tu su za sad 2011., 2015., a uskoro se planira isto i za 2016. i 2018.

Napomenimo da se radi o starom vinogradu, o smanjivanju prinosa, kasnijoj berbi – što sve utječe na stvaranje ovako odličnog vina.
Uz slamnato žutu boju ovo vino karakterizira intenzivan i ugodan miris po vaniliji, uz (za malvaziju) klasičan dodir bagremovog cvijeta. Sur Lie je suho vino ozbiljnog, punog tijela. Iako znatne mineralnosti vrlo je uravnoteženo te okus dugo ostaje u ustima.
Veseli nas pokušati odležati ovo vino nekoliko godina i isprobati ga recimo iza 2021.

~

Povratak u uvalu, ljetna oluja, zvuči kao prilično sadržajan dan

Bilo je već predvečerje i razmišljali smo hoćemo li se uopće stići okupati prije nego padne mrak.
Sunce je lagano zalazilo kada smo se približili našem Brseču, ali mi nismo odustali.
Presvukli smo se u minuti i spustili autom do pred uvalu.
U tom trenu (fotografija je od 9 ujutro kada je bilo više ljudi) u uvali je bilo tek četvero ljudi, svi su redom tek uživali u pogledu na prazno more.
Prazno, dok nismo mi došli i skočili u njega.

Osjećaj da si u ugodno toplom moru nakon ovako sadržajnog dana predstavljalo nam je dodatni užitak, iako smo osjećali da se sprema promjena vremena. No tih pola sata u nama je napunilo baterije na maksimum.
Sretni zbog divnog dana ispunjenog bez pretjerivanja fantastičnim ljudima nije niti malo umanjila ljetna oluja koja je uskoro zavitlala nad Brsečom.
Mi smo potrčali prema autu na vrijeme, došli do naše kuće na litici i navečer uživali u vrućoj istarskoj maneštri.
Život je stvarno lijep, a uz izuzetna vina može biti i prelijep.