Restoran Matrix Zagreb je sterilan, dosadan i nemaštovit

Dakle, restoran Matrix na Slavonskoj aveniji 1b – vjerujemo da znate – iz početne faze željenog i nikad do kraja ostvarenog fine dining smjera smjelo je zakoračio u simpatičan restorančić opće prakse. Tako je barem trebalo biti.

Da se samo kratko osvrnemo na fine dining (af)eru Matrixa. Potencijal ambicioznog projekta divne hrane i slojevite vinske priče (za koju bi trebalo imati znanje i komunikacijske vještine moći je ispričati) zadovoljavao je tek mladi maštoviti chef Marko Jantolek koji se relativno brzo zahvalio i napustio projekt.

Krenimo ispočetka. Na ulazu nas je dočekao elegantan stalak s listom dnevnih jela. U redu, sredina dana je, novi smjer restorana… ima smisla nuditi dnevna jela. Ali avaj, eleganciju je ipak narušio nekakav najlonom uvezani kabel pri dnu stalka.

Zgrade Matrix na Slavonskoj zaživjele su prije nekoliko godina. U jednoj od njih u prizemlju nalazi se restoran Matrix, a odmah preko puta u istom dvorištu je i kafić Matrix.
Interijer restorana je prilično neprivlačan i sterilan. Iznenadilo nas je da za vrijeme ručka usred radnog dana nije bilo gotovo nikoga.

Nekoliko metara od ulaza puhao je ogromni ventilacijski sustav koji bi, vjerujemo, trebao služiti i za grijanje prostora, no snažno je na stolove upuhivao hladnjikav zrak.
Konobar nam se uljudno obratio, donio jelovnik i preporučio dva jela. Stara škola – uglađeni gospodin bio je, nažalost, najbolji dio našeg iskustva.
Kada listate jelovnik pa nakon početnog lista spomenutih dnevnih jela nađete na list s pizzama, iza toga à la carte listu jela i iza njega listu sushi jela, shvatite da je taj jelovnik upravo pomahnitalog sadržaja.
To nas je sjetilo na kultni film Ko to tamo peva, kada mladi Miško želi dokazati da može voziti autobus firme Krstić s povezom preko očiju dva kilometra. Jednostavno znaš da to neće dobro završiti.

Na prijedlog konobara, dakle, naručili smo pašticadu s njokima (9,5€), svinjske medaljone u umaku od pršuta i kadulje (8,5€) i porciju miješanih mladih salata.
Uskoro blizu našeg stola pristiže četvorka koju konobar očito poznaje od prije (drugi konobar je u pitanju, op.a.). Pri odabiru jela im pojašnjava kako pašticada nije od danas (bio je ponedjeljak), nego od subote. Tu već ispod stola računamo na prste broj dana i zaključujemo da nam to nije problem.
Hrana nam je ubrzo stigla. Vizualno nije privlačna kao nijedno jelo u toj količini umaka – pogotovo ako ga prezentiraš nepretenciozno kao što to rade ovdje. Da se razumijemo, nemamo problema s tim u okviru dnevnih jela.

Jela su korektna, oba mesa su pravilno skuhana, prilozi su dobri – pogotovo domaći njoki uz pašticadu. Krokete, da budemo iskreni, nismo očekivali uz svinjske medaljone. Naime, u opisu jela pisalo je da medaljoni dolaze uz tjesteninu. Također, vrhnjasti umak nas se nije dojmio. Bilo je to još jedno neugodno iznenađenje koje nije navedeno u opisu jela. Kada piše da su svinjski medaljoni servirani u umaku od pršuta i kadulje, onda ne očekujemo da plivaju u vrhnju. Nespomenutom vrhnju. Spomenute, pak, kadulju i pršut nismo osjetili ni okusom ni mirisom.
Umak u pašticadi je, s druge strane, bio lijepo reduciran i ukusan.

Prostrana kuhinja restorana vizualno je otvorena i, srećom, staklom zatvorena pa se u prostor ne šire kuhinjski mirisi.

Ovdje ćemo još samo staviti fotografiju dijela razgranatog (da budemo blagi) jelovnika vezanog uz pizze. On je cijeli u prekriženim cijenama, kazuje gostu kako su baš Sve pizze snižene u prosjeku 1€, što nam je nad glavama stavilo upitnik i jedan “Čemu to?!” uzdah. Vjerojatno neka marketinška priča koju konobar, naravno, nije znao objasniti kada smo ga zamolili za tumačenje tog iskrižanog lista jelovnika.

Kada izlistate taj jelovnik, izgubite se u šumi svega što vam nude, a onda vam i dođe nekoliko komponenti na tanjuru koje nisu spomenute, osjećate se kao Dorothy u trenu kada je shvatila da čarobnjak iz Oza zapravo i nije čarobnjak.
Od vina smo u jelovniku zapazili dva pjenušca na čaše, tucet osrednih do dobrih vina na čaše i tek tri crna, uz po jedan rosé i desertno. U nadi smo da imaju bogatiju kartu vina – kako njihova web stranica sugerira, ali s obzirom na to da nam je nisu ponudili nažalost to ne možemo tvrditi.

Restoran Matrix baš je sve obratno od onog što smo prije nekoliko dana pisali o projektu Broom 44 na Dolcu. Matrix je čist, uredan, u novogradnji. Ali je dosadan, nemaštovit i tematski zarobljen u nespretnom tijelu svaštarskog obalnog restorana s ogradom oslikanom “predivnim” fotografijama jela.
Uz to, želite li ručati ovdje, čeka vas parking po cijeni od 1,5€ po satu, što je gotovo duplo viša cijena od cijene druge zone parkiranja u Zagrebu. Eto, taj dio Slavonske postao je, barem cijenom parkinga, gotovo pa prva zona grada. Čestitamo onima koji su osmislili projekt Matrix zgrada na taj način.

Restoran Matrix , Slavonska avenija 1b Zagreb
radno vrijeme: pon-pet 11-23, sub 12-23
web stranica i jelovnik : link
kontakt mail: info@restoran-matrix.hr
kontakt telefon: 01 6231 394

fotografije: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana