Da odmah odgovorimo na pitanje iz naslova članka – mi. Mi bismo očekivali ovako prilično ambiciozne tanjure na periferiji Zagreba. Pri tome ne mislimo ništa loše o zagrebačkoj okolici, međutim gotovo je pravilo bez iznimki da se pri centru Zagreba jede u restoranima višeg ranga, dok je okolica više za lokale s dnevnim jelima, vrlo dobrom jednostavnom tradicionalnom hranom i one s roštiljem ili ražnjem. Ovaj, pak, restoran jest iznimka – i to kakva. Zato ne iznenađuje da je restoran Barrel pravo čudo na istoku grada.
Prava sreća je da ova jela, osim što su izuzetno ukusna, nude vrhunske namirnice i količinski su obilna. Obožavamo mjesta koja nude najbolju vrijednost za novac. Evo što smo tamo jeli i po kojoj cijeni.

Dolazak u Barrel zadnjih mjeseci postao nam je običaj. I prije prvog dolaska znali smo za njihov catering koji je jedan od boljih u Hrvatskoj (imali smo ga prilike kušati na nekoliko evenata), a kada smo još čuli da je zadnjih godina tamo chef mladi Marko Jantolek (NOEL, Pod zidom), bili smo sigurni da će kombinacija dobre organizacije i tehnički odličnog chefa biti dobro pogođena. Tako je i bilo.


Pisali smo relativno nedavno o restoranu Barrel i kao što smo ga tada nazvali pozitivnim iznenađenjem, tako smo ga i sada nazvali pravim čudom, jer to doista i je. Međutim, stalni gosti se tamo ne čude ničemu, jer su ih naviknuli na standard koji drže baš svaki put kad tamo dođu: lijepo uređen prostor – podijeljen kao u dvije teme – prva je trattoria u kojoj pripremaju pizzu, tjestenine itd., a drugi dio je elegantni lounge prostor uz estetski krasne detalje. Uz interijer ovdje su gosti naviknuli i na izvrsnu uslugu (tome smo svjedočili i sami kadgod smo bili ovdje), no Barrel je goste naviknuo i na izvrsnu hranu – od stalnog dijela menija do (nazovimo ih) dnevnih ili tjednih jela koja često mijenjaju.


Visoki standard vidi se od početka do kraja jelovnika – od juhe s domaćim rezancima, vruće domaće pogače u tri varijante, preko slasnih cannellona sa sporo pečenom teletinom, velikih salata kao samostalnih jela, domaće tjestenine, do finog izbora steakova koji kulminira Wagyu A5 odrescima. Tu su i burgeri, već spomenuta pizza i dječji jelovnik. Lijep izbor (širok, ali ne preširok) i premium namirnice.
Pa onda sezonski ubace poneko novo jelo, tako da ovih tjedana tamo možete naći jela s kestenima, vrganjima, čičokama, vlasca (barem do niskih temperatura).
Ovaj put smo naručili jedan njihov klasik i još jedno novo jelo na jelovniku. Prvo jelo je zagrebački odrezak ili kako ga ovdje zovu Hrskavi pohanac. I dobro su ga nazvali jer zorno opisuje ono što nam je zahrskalo u ustima, zlatno panirana korica, uz sočno i meko meso unutar (svinjetina). A kakvo je tek drugo jelo… san snova.


Njihov zagrebački je, dakle, ogroman. Bogato je napunjen svježim kremastim sirom uz neizbježnu i vrlo kvalitetnu kuhanu šunku. Posloužen je uz slasni krumpir pire koji je nadograđen uljem vlasca povrh te izdašnim dodatkom ukusne majoneze s vlascem koji dodaje svježinu i svemu daje zaista višu razinu okusa. Inventivno i vrlo pogođeno aromama. Košta 16,50 €.
Drugo jelo je, dakle, jesenska rapsodija – kako vizualno bojama, tako i okusima. Plating je odrađen vrhunski i to je ono što prvo dolazi gostu kao informacija. Zaista lijep tanjur sadrži valjda desetak komponenti pa smo se zapitali jedemo li to dnevno jelo u Soblincu ili u kakvom skupom bistrou u Rio de Janeiru usred karnevala. Picanha steak, precizno pečena (medium rare) i uz karakterističan mesni sloj povrh nudi krasan i intenzivan okus govedine. Jelo obiluje kremom čičoke (čičoka je upravo uletjela u sezonu, op.a.) koja je pak umješno nabildana umami aromama bijele miso paste. Pa je tu i konfitirana pa pečena čičoka, kao i pečene bukovače. Iznenadio je i čips od čičoke povrh, koncentriranog okusa, a uz sve tu je i a la demi-glace umak od papra. Pa tostirani lješnjaci za završni zagrljaj aroma. Jesen na kvadrat – užitak na kub. Porcija je, kao i sve u ovom restoranu, velika. Jako lijepo jelo, ne propustiti. Picanha je 18,50 €.
I ne bi ovo, po nama, bilo čudo na istoku grada da nema još puno maštovitih jela u ponudi. Dodat ćemo još dva, jer upravo toliko smo ih i jeli tamo ovih dana (dva iznad i dva koja slijede).
Ne možemo dovoljno nahvaliti ideju jela od otkoštene ribe. Dakle, riba je poput otvorene bilježnice i kratko odležana (dakle dry-aged). Ovog puta učinili su to s oradom. Prvo, otkoštavanje pomaže da jelo jedete bez puno peripetija s kostima što je za, recimo, neki poslovni ručak ključno. A ovaj restoran idealan je upravo za poslovni sastanak jer može odijeliti grupu ljudi u nekoliko (polu)odvojenih prostora. Drugo, odležavanje ribe donosi dva momenta u jelu – dodatnu hrskavost kožici pri pečenju i koncentriraniji okus mesa. Naravno, valja paziti da se ne pretjera u danima odležavanja pa su 3 do 4 dana idealna. Tako to rade i u Barrelu.
Chef Jantolek ovu slasno ispečenu oradu servirao je na velikom ovalnom pladnju uz jako lijepo začinjen Vierge umak. Umak koji je imao svježinu, no i vrlo elegantni kiselkasto-slatkasti balans koji, uz rajčice, niti malo nije narušavao kraljicu cijele priče, oradu. Dapače, bio joj je idealan partner. Barrel je i ovim jelom pokazao visoku razinu tehničke izvedbe i krasnog balansa aroma u jelu. Perfektno, bravo! Cijena jela je 17 €.


Lazanje s telećim obrazima su klasično pripremane – doduše tek u prvom stadiju pripreme, a onda se dogodio kopernikanski obrat. Pripremaju se isto dakle kao i klasične lazanje kakve ste naviknuli jesti – položene i zapečene, osim što su ove nakon slaganja redova tijesta i nadjeva rezane u oveće kocke pa tako panirane i pržene.
Zvuči kao gastronomska blasfemija, barem za Talijane. No, čak ni oni to ne bi usporedili s (recimo) ananasom na pizzi ili pak kečapom u tjestenini. Ove lazanje bi se, sigurni smo, svidjeli i Talijanima. Na koncu, oni su izmislili i prženu pizzu (pizza fritta, op.a.), tako da bi im ove maštovite i neizmjerno hrskave lazanje bile po njihovom ukusu.
Servirane ukrug uz bijeli mornay umak od sira (doslovno je to ukusni bešamel nabildan ribanim sirom, najbolje Gruyère-om, no može i parmezan ili slično), kao i između serviran katalonski romesco umak od pečenih paprika i orašastih plodova. E da, preko paniranih lazanja lijep je komad fino ukiseljenog ljubičastog luka te za završni dodir još i sitno naribanog parmezana. Meko teleće meso topi se unutar kocke, baš jedno slasno jelo. Kaže nam ljubazni gospodin Ante (još jednom pohvala za odličan servis) kako su gosti na prvu bili skeptični kada je predstavljao ove hrskave lazanje, ali – kada bi sezonski mijenjali jelovnik i maknuli te lazanje na nekoliko mjeseci – da su pitali gdje su, da im jako fale. To je vjerojatno najbolja recenzija tog jela. Koštaju 17,50 €.
Restoran Barrel, naše čudo na istoku grada, krasan je estetski spoj ugodnog ambijenta s elementima tradicije (drvene grede, tople boje zavjesa, pianino pa umjetnička djela), ali i moderni osvrt na tradiciju preko zidnog obrisa žeteoca u polju, kao i moderan natpis na pregači. Zanimljiv i uspio spoj.


Za kraj pogledajte i video našeg iskustva iz restorana Barrel:
Restoran Barrel, Soblinečka 44 Soblinec
kontakt telefon: +385 1 2043 216
kontakt mail: barrelzg@gmail.com
radno vrijeme: pon-čet 06:30-23, pet 06:30-01, sub 07:01, ned i praznici 07-23
Facebook
Instagram
fotografije i video: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana







