Kada kažemo kako je najbolja pizza na svijetu naoko neprivlačna, ne mislimo kako je odbojna. Ili, pak, kada te pizze vidite da ne biste poželjeli pojesti ih. No, na prvi pogled pizza I Masanielli, pizzerije koja je već godinama na talijanskom, europskom pa i samom svjetskom vrhu na listi 50 Top Pizza, definitivno ne ostavlja dojam najbolje na svijetu. U nastavku donosimo naš sud o tome je li ova pizza zaista najbolja, a donosimo i videa koja će pomoći svim entuzijastima i profesionalcima u sferi pizza biznisa da se približe okusima, sastojcima i načinu pripreme ovih pizza.
Javljamo se uživo iz napuljskog kraja, no ovaj tren smo četrdesetak kilometara sjevernije u gradu Caserta. A koliko kilometara, toliko je i minuta vožnje vlakom. Povratna karta iz Napulja do Caserte je 8 eura po osobi.
Nije se Caserta slučajno našla na našoj mapi putovanja. Tu se nalazi već godinama službeno najbolja pizzerija na svijetu: I Masanielli – Francesco Martucci. U punom nazivu pizzerija, dakle, nosi i ime glavnog pizzaiola i vlasnika g. Martuccija. Sama riječ Masanielli potječe od mladog ribara i vođe pobunjenika protiv tadašnje habsburške vlasti u napuljskom kraju. Masaniello je na koncu i poginuo za svoje ideale, što daje snažnu poruku kao ime jedne “obične” pizzerije. A pizzerija I Masanielli, baš kao i sama Caserta, nije obična baš ni po čemu.
U Caserti ćete, osim vojnog zrakoplovnog učilišta moći vidjeti i raskošnu Kraljevsku palaču, jednu od najljepših u svijetu, s nepreglednim vrtom te interijerom od kojeg zastaje dah. Nešto više o tome u našem videu pri kraju članka.
Sam grad Caserta srednje je veličine, oko 70.000 stanovnika, a usred dana je prilično miran – gotovo pust. Zanimljivo je kako je svoju pizzeriju u Caserti prošle godine otvorila i legendarna pizzerija Da Michele o kojoj smo prije tri godine napisali valjda jedinu negativnu recenziju na svijetu i zasigurno jedinu u Hrvatskoj. Pizza koja košta 6 eura i ima dobre sastojke, kao i kultni status – ponajviše zbog filma Jedi, moli, voli, Julie Roberts, Maradone i koga sve ne, svakako zaslužuje poštovanje. No, ono što su svim gostima, pa i nama, priredili tu večer zbog financijske nezasitnosti, vrijedno je prijezira. Sada kada su otvorili preko 50 pizzerija u svijetu možda (ali tek možda) time zatome apetite.
Pizzerija I Masanielli i njen vlasnik Francesco Martucci razmišljaju drugačije. Oni nisu u centru Napulja ili pak Londona, Barcelone ili Dubaia (barem ne za sad), nego su glavnu i do sad jedinu pizzeriju smjestili u naizgled tek običnu zgradu, na prvu jednako neprivlačnu kao što je i pizza s naše naslovnice. Još tu zgradu dijele i sa šarenom trgovinom za djecu i bankom, što samo po sebi apsolutno nije osobito neodoljivo.
Ipak, već pri ulazu u pizzeriju vidite kako se radi o ozbiljnom projektu. Dama za pultom pred ulaznim vratima, dakle vani, pita vas za rezervaciju i prepušta vas kolegama unutra, a kada na kraju izlazite van pred izlazom čeka blagajna. Tako konobare lišavaju tih beskonačnih hodanja s računom, gotovinom pa onda i ostatkom novca, što je odlično. No, morate imati jednu osobu koja se bavi samo naplatom, jasno.
Ne želimo pretjerati, no činilo nam se da je u toj smjeni u pizzeriji I Masanielli bilo desetak konobara. Mlađih, srednje dobi, starijih. I apsolutno svi su se ponašali profesionalno i srdačno, čak i oni koji slabo znaju pričati engleski. Trudili su se ugoditi gostima. Čak puštaju i goste sa psima unutra što je prilično rubno, no svakako će veseliti vlasnike pasa.
Iako nas interijer također nije raspametio ljepotom – dosta je tamno čak i za vrijeme ručka – pa ti detalji visećih crnih ruža na lancima pred ružičastom podlogom, okej… khm… “drugačije je” (ono kad želiš biti korektan i ne reći što zaista misliš). Ipak, tračak prihvatljive nam estetike pojavio se na strani koja evocira uspomene na poznate osobe – na svojevrstan način također buntovnike kakvi su i sami kreatori ove gastronomske priče. Ta zamračenost uz prigušena svjetla daje na dramatičnosti, priznajemo.
Gospodina Francesca Martuccija, alfu i omegu pizzerije I Masanielli smo taman sreli pri ulasku u restoran. S obitelji je taj tren odlazio u Miami (Wynwood) (gdje priprema otvorenje nove pizzerije (što je također svojevrsna ekskluziva), dakle po uzoru na 50 Kalò.
Kada smo, kako vidite u linku iznad, prije nekoliko godina pisali o njoj, pizzaiolo i vlasnik Ciro Salve baš je otputovao u London gdje je tada otvarao podružnicu. Sada i ta londonska 50 Kalò pizzerija ubire nagrade kao jedna od najboljih u svijetu. Drago nam je, pizze su im izvrsne.
Vratimo se na I Masanielli. Cijelo vrijeme našeg boravka osim desetak konobara kroz staklo (polu)otvorene kuhinje vidjeli smo i šest pizzaiola (ako smo ih dobro pobrojali) koji su bez predaha stvarali umjetnost na tanjuru.
Tu umjetnost, doduše, nismo prepoznali u prvih 10 sekundi kada su nam na tanjuru stigle naše pizze.
Jednu (Marinaru) smo naručili jer je ovdje preporuka naručiti tu vrstu pizze – imaju ih više – naša je bila Futura di Marinara za 12 eura. A i privukla nas je tehnika pripreme u čak tri faze termičke obrade. Prva u pećnici s parom na 100°C gdje se pizza na svojevrstan način oblikuje i napuše, zatim druga je u spuštanju u duboko ulje na 180°C (dakle ovo je dijelom i pizza fritta, barem bazom), a treća u peći na 400°C. Tek prije treće faze neki sastojci se stavljaju na tijesto, a neki tek nakon.
Drugu pizzu nam je preporučio simpatični konobar, radi se o pizzi Nero di Corbara za 11 eura. Dakle cijene su itekako pristupačne za ovo vrijeme – kreću od 8 eura za Margharitu i idu do 15 eura, no većina njih je poput naših naručenih pizza – 11 ili 12 eura.
Pizza na desnoj strani fotografije koju smo probali prvu bila je vrlo ukusna, ali okusom daleko od spektakularnog. Sastojci su, da budemo jasni, vrhunski: od razbacanog mesa kobase, lokalnih duguljastih rajčica iz mjesta Corbara, te nakon pečenja dodanog dimljenog sira caciocavallo te EVO lokalnog maslinovog ulja Fontana Lupo. Dakle lokalno, vrhunsko, perfektno pečeno, ali… efekt WOW je izostao.
A imali smo ga kod nekoliko svjetskih pizzerija, kada se recimo samo sjetimo rimske fantastične pizze iz Seu Illuminati.
Ako se po jutru dan poznaje, nije dobro. E, tada je na red stigla Budućnost Marinare, kako je oni s razlogom zovu. Napoletana čije tijesto je upareno… pa zaprženo.., na koncu još i zapečeno.
Zahvaljujući baš toj trostrukoj obradi pizza ostaje napoletana u svojoj filozofiji, no takva hrskava izvana dopušta i veću količinu sastojaka na sebi. To maestro Matrucci koristi da namaže bogatu količinu kreme od rajčica. I to kakve kreme… poput najkremastijeg ajvara (samo bez patlidžana, naravno). Ujedno kiselkasta i slatkasta, ta krema je zvijezda ove pizze, ali i lokalne masline, nježno slankasti komadi inćuna te kapari i origano sa Sicilije, ali i pesto od divljeg češnjaka (vrlo nježan, puno nježniji od klasičnog češnjaka) ovu pizzu dižu u najvišu svjetsku orbitu. Nije nam zato ni čudo da se g. Martucci na naslovnoj fotografiji na web stranici kao najbolji svjetski pizzaiolo fotografirao upravo s ovom pizzom. Iako nije ljepotica koju će poželjeti svatko, ova pizza je jedna od najboljih koje smo jeli u životu.
Dvije stvari nam nisu jasne kod naših pizzerija: zašto netko ne napravi Marinaru vrijednu divljenja i zašto neka pizzerija ne pokuša u jelovnik uvesti pizzu frittu? Jasno, kao što u videu kod prženja kaže najbolji pizzaiolo na svijetu – molimo da ulje bude svježe, a ne tamnosmeđe. Tu bi već palo 70% naših pizza majstora.
Upravo fenomenalan YouTube video profila Squisita Italia u kojem pizzaiolo Francesco Martucci potanko objašnjava kako kreirati baš ovu pizzu je masterclass za sve pizza entuzijaste i (pogotovo) za profesionalce iz ove sfere gastronomije. Proučite ga svi kojima bi mogao koristiti u karijeri.
Obična, jednostavna, neatraktivna – Marinara. A najukusnija i najbolja na svijetu. Baš u svakoj sferi Francisco Martucci ovime je pobijedio sve, spajajući rustikalnost i tradiciju sa suvremenim kulinarskim tehnikama.
Tako I Masanielli sada u Caserti ima četiri peći: dvije na drva i dvije električne. U jednoj pripremaju ovu Marinaru koju kreću pariti, a u drugoj električnoj peku samo bezglutenske pizze, što je super info za naše pratitelje koji ne jedu gluten.
Nudi ova pizzerija pri rezervaciji, osim à la carte odabira jela i Tasting menu od 8 sljedova po izboru Maestra za 70 eura po osobi. U toj cijeni uključena je i pratnja pića.
Napominjemo kako je No Show ovdje 20 eura po osobi. Dakle, ako se ne pojavite u vrijeme rezervacije i ne promijenite to ili otkažete najmanje 48h prije dolaska.
Za kraj dodajmo i da pizzerija nudi izvrsnu kartu vina i vrlo dobru kartu piva. Uz pizze smo pili butelju izvrsnog talijanskog craft piva Serrocroce Granum (16 eura) voćnih aroma, slojevit i začinski. Poletan, hrskav i ugodan. Sjajna pratnja pizzama.
Na koncu smo naručili i odličan desert India, za koji mladi konobar nikako nije mogao povezati zašto je vlasnik dao takvo ime. Da je barem probao desert ili pitao nekoga od kolega, nakon što smo mi pitali njega, možda bi i znao. Ili da je pogledao u jelovnik u sastojke? Uglavnom, radi se o iznimno uspješnom spoju aroma manga i nježnom dodiru curryja. Mango i đumbir kao kompot, također i krema od manga, gelato od kokosa i curryja (famozno), crumble s curryjem te korica limuna. Krasan desert za 6,50 eura.
Mi smo se dakle pojavili, a pojavit ćemo se i idući put, prvom zgodom.
Ispod pogledajte naš video:
I Masanielli di Francesco Martuzzi, Viale Giulio Douhet 11, Caserta Italija
radno vrijeme: uto-sri 19-00, četv-sub 12:20-15, 19-00, ned 19-00
web stranica
Facebook
Instagram
rezervacije (no show 20€ po osobi)
fotografije i video: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
