U ovom restoranu u Novom Zagrebu kao da je stalo vrijeme. I to baš u svakom pogledu kao da ste kročili u neku drugu vremensku dimenziju, recimo kada se Parni valjak tek probijao prema jugoslavenskom pop-rock vrhu. To je bilo negdje krajem sedamdesetih. Restoran Stara zagrebačka škola u kvartu Utrina otvoren je ipak znatno kasnije, 1998. godine. Uređenjem, uslugom i hranom podsjeća na nešto ranije godine (slično kao nedavno navodno moderni restoran Eateria), a jedino nas cijena menija od povoljnih 8 eura vodi u devedesete.
Povratak u prošlost doživjet ćete momentalno nakon ulaska. Ručali smo tamo i donosimo zašto je ovaj restoran koji je ustvari dio Ugostiteljsko-turističkog učilišta mjesto gdje neki rado svrate, a nekima to ne pada na pamet.
Prvo, restoran Stara zagrebačka škola, ako je vjerovati web stranici najstarije turističko-ugostiteljske škole u Hrvatskoj, pomaže u izobrazbi učenika za zanimanja kuhar, konobar i slastičar u trogodišnjem obrazovanju i zanimanje turističko-hotelijerski komercijalist u četverogodišnjem obrazovanju. Odlično je što srednjoškolci imaju restoran otvoren za javnost u kojem mogu i prije završetka školovanja brusiti praktično iskustvo s gostima. Dio njih to, zasigurno, koristi kako bi izvuklo maksimum iz sebe i same lokacije za skoru budućnost, a dio njih kako nam se čini tek provodi sate čekajući da završi smjena. Tako je to kad si školarac, sjećamo se i sami.
Drugo, i vanjski izgled ovog restorana kao i unutrašnje uređenje definitivno ne osvajaju, osim ukoliko niste prvoborac iz drugog svjetskog rata ili ste pasionirani ljubitelj uređenja iz nekih prošlih vremena koji susreću takozvane moderne elemente. Ono što je dobra vijest je kako je sve unutar restorana izuzetno uredno i čisto. Odajemo im za to zasluženo priznanje.
Treće, Zagrepčani znaju za ovaj restoran. I povremeno svrate jer cijena od 8 eura za cijeli meni je apsolutno jeftina. Imate osjećaj kao da ste, osim vizualno, zalutali u prošlost i zbog te pristupačne cijene.
Konkretno, pričamo o meniju koji sadržava juhu, glavno jelo i prilog, ali i salatu te za kraj i desert.
Oni koji su tu često sjedaju i samo kažu nezainteresiranoj djelatnici; Molimo dva menija.
Pa smo tako i mi.
E, sad… ta djelatnica je, po našem mišljenju, stručna djelatnica u nastavi. Dakle ona educira mlade učenike i kada je u pitanju posluživanje. Ta njena potpuno iskrena nezainteresiranost za posao i namćorast odnos prema gostima, garantiramo dugogodišnjim iskustvom, nipošto ne pomaže niti mladim djelatnicima koji su na školovanju, a zasigurno niti gostima koji se pogledavaju u čudu. No, preskočimo tu zapreku.
U školi koja ima javni restoran s gotovo tridesetogodišnjom tradicijom očekuje se da će djelatnici raditi u uniformama. To i jest slučaj s dvojicom starijih kolega spomenute gospođe, također i s učenicima, ali ne i s gospođom. Ona se pojavila u nekoj privatnoj i vrlo komotnoj sivoj košulji sa srebrnim nitima, baš kao da vas prima u svoj stan. Ii to ne prvi put, nego kada si s nekim jako dobar – dugogodišnji prijatelj – pa ti je svejedno što imaš na sebi. Taj detalj baca loše svjetlo – i đacima i gostima.
Hrana je jednostavna i jestiva – to je dobra vijest. Usuđujemo se reći kako je, s obzirom da je cijena menija 8 eura, ovo vrlo dobra ponuda u Zagrebu 2025. Pogotovo za one koji nemaju visoka (ok, ni srednja) očekivanja od nečega što ipak ima veze s gastronomijom.
Toga dana meni od zaista ultra povoljnih 8 eura sadržavao je juneću juhu, pileće meso u umaku uz pečeni krumpir, kupus salatu te biskvitno-kremastu kocku.
Juha je bila korektna, uz rezance i nekoliko plošaka mrkvice. Bila je skuhana tehnički pravilno.
Kada smo pri naručivanju menija pitali gospođu u kojem je umaku piletina, jer rekla je samo umaku, rekla je da ide provjeriti. Napominjemo kako nismo došli na početku ručka, sigurno su prodali barem desetak tanjura ovog jela, ali u redu, nikad nije kasno saznati što nudiš gostima.
Vratila se s informacijom kako se radi o samoborskom umaku. Može, iako taj umak češće nalazimo u kombinaciji s, recimo, svinjskim kotletima.
Za stol je došla izdašna porcija uz ponovno tehnički ispravno ispečene krumpire te pileće meso koje nije bilo suho.
Umak je bio ponešto masniji (očito široke ruke dodano suncokretovo ulje) i, čini nam se, u umak pri pripremi nije dodano vino.
Kako salata od kupusa nije bila dovoljno začinjena zamolili smo vinski ocat, na što je ne osobito suradljiva suradnica u nastavi rekla da nemaju to. No, kaže kako imaju obični alkoholni. Kada smo rekli da može i alkoholni vulgaris, otišla je i vratila se ipak s vinskim te pobjedonosno ustvrdila kako ga ipak imaju.
Suradnica u nastavi koja ne zna što u restoranu nude od jela, a niti popratne stvari, kao i u odjeći koju je predočila gostima, nije dobar primjer ni za što, a kamoli za edukaciju.
Također, tek jednom nas je uslužio đak. Ljubazno nam je donio vino (rinfuza, žlahtina – u restoranu ne znaju čija, jaoj).
Negdje usred našeg glavnog jela počela je akcija u drugom dijelu restorana, 15 metara od našeg stola. Počeli su vući prilično teške (i jednako bučne) stolove i stolce koje, rekli bismo, ipak nisu toliko teški da bi ih morali vući po stolu. Prekrajali su stolove jer im je dolazila grupa od dvadesetak gostiju. Grupa koja je zasigurno bila najavljena nekoliko dana ranije pa nam nije jasno zašto to nisu posložili ranije, tim više što taj radni dan nisu imali više od tri stola po dvoje gostiju u isto vrijeme, a kapacitet restorana je više od stotinu mjesta.
Kada je počelo posluživanje grupe koja se u međuvremenu pojavila, sposobniji učenik je krenuo za stolove nositi mineralne vode, njih 6 odjednom u rukama. Na pola dvorane je shvatio da neće uspjeti stići do stolova pa je jednu ili dvije spustio na pod i kasnije se vratio po njih. Edukatori se nisu osobito bavili ispravljanjem njihovih grešaka pa se zapravo pitamo koliko toga ovdje mogu naučiti. Jedino što smo načuli prije dolaska grupe bila je izjava đaka kako će nakon trećeg razreda ići raditi sezonu na more. Sretno – i njemu i poslodavcu, trebat će im!
S druge strane naglasili bismo kako smo u dva navrata do sad imali prilike biti gosti u školi Vladimir Prelog kada je restoran Stara zagrebačka škola pripremala catering (da, to je također djelatnost kojom se bave) i da su učenici bili vrlo simpatični i dobro su odrađivali posao, dok je hrana bila tek korektna.
To zašto nas, jer nije bilo više od 5 gostiju u restoranu, nisu posluživali učenici gotovo uopće, nije nam jasno. Ono što smo saznali o kolaču kojeg nam je također poslužila gospođa jest da stvarno nema pojma o kojem se kolaču radi, jer ga nije probala. A najbolji dio kolača bio je biskvit koji je bio friško ispečen, mirisan i ukusan. Dobar je bio i dodatak ribane narančine kore (vjerujemo ekološke – not) u kremu koja je bila od apsolutno biljnih masnoća, dakle nažalost okusom potpuno neprivlačna iako tehnički pravilno izrađena.
Bilo bi izvrsno kada bi ovakve škole imale mogućnost kako u slastičarstvu, tako i u kuharstvu općenito, raditi s premium namirnicama. Ili barem nešto kvalitetnijim namirnicama. Jasno je kako je taj detalj vezan uz općenito ulaganje u školstvo i prosvjetu. Tu, nažalost, situacija u Hrvatskoj kao i široj regiji nije dobra.
Stara zagrebačka škola je restoran koji je potreban ponajprije učenicima za brušenje forme. Čini se i građanima kao povoljni restoran, u njemu uostalom mogu proslaviti i neke prigode – od tvrtki preko privatnih događaja. I to za iznimno povoljan novac, jer ako je cijena menija od tri slijeda 8 eura, to je za mnoge izuzetno povoljna opcija.
Na web stranici tog restorana zadnje objave imali su prije neke dvije godine pa je teško reći što je aktualno, a što nije.
Prije desetak godina su se, također, oglašavali i na stranici s popustima. Dakle ne možemo reći da nisu pokušavali, samo bismo voljeli da ustraju u tome te budu moderniji. To će ovisiti, nažalost, vjerojatno o tek nečijoj osobnoj inicijativi.
Želimo im još bolje dane nego ih imaju danas jer će ugostiteljsko-hotelijerski djelatnici nakon školovanja izaći puno spremniji za posao koji je izuzetno okrutan, kolikogod bilo posla na tržištu.
Po onome što smo vidjeli, u ovom restoranskom dijelu praktične nastave ima izuzetno puno mjesta za napredak. Sretno u tome.
Hrvatska neupitno neće postići veće pomake dok politika ne odluči uložiti više u znanje – dakle u školstvo i kulturu, koji su dvije (nažalost) zadnje rupe na svirali prioriteta.
Ispod pogledajte i kratak video našeg ručka u Staroj zagrebačkoj školi:
@eatoutzagreb Da, cijeli meni: juha, glavno jelo s prilogom, salata i kolač. Sve skupa košta 8 eura u restoranu Stara zagrebačka škola u Utrinama, 📍 Kombolova ulica 2A. Parking 30m dalje je besplatan. Interijer je retro, točnije vintage, ali je jako čist i za to im dajemo veliki Plus. Hrana nije gastronomski vrhunac, ali je ukusna – osim kolača koji je sastojcima 3. liga Sjever, iako je friško pripremljen. Više nas je zabrinuo ne baš fantastičan primjer educiranja učenika od strane stručnih suradnika, jer ugledaju li se na njih to neće biti jako dobro. Ugostiteljstvo, od kuharstva, slastičarstva pa i servisa je težak i častan posao. Treba ga raditi s ponosom i ljubavi prema poslu – od školovanja do penzije. To dakle vrijedi i za učenike od kojih su neki manje, neki više sposobni, ali jednako vrijedi i za edukatore. 🕛 pon-pet 8-22, sub 8-16 Kako vam se čini ručak? Biste li ovdje došli jesti ili čak proslaviti nešto po povoljnoj cijeni? Dajte nekom napišite da vas vodi, bit će vam neupitno drugačije i zanimljivo. . #zagreb #hrana #ugostiteljstvo #eatoutzagreb #restorani #novizagreb #škola #zatebe #mpt ♬ original sound – Eat Out Zagreb
Restoran i catering Stara zagrebačka škola, Kombolova ulica 2A, Utrina Novi Zagreb
radno vrijeme: pon-pet 8-22, sub 8-16
web stranica
kontakt telefon: 01 6603 913
