Odlazak u restoran Zeleni papar dogodio nam se neplanski, nakon duge šetnje samoborskim gorjem. Restorani u gradu Samoboru, njih nekoliko, poznati su široj publici – neki zbog toga što su zaista dobri, a neki jer ih se neumjereno reklamira zahvaljujući raznim političkim lobijima na razini Zagrebačke županije. O tim momentima detaljno ćemo uskoro feljtonistički iako to više spada u kriminal, nego u gastronomiju. No, vratimo se na divne vijesti i odličan restoran.
Restoran Zeleni papar na pet minuta vožnje od centralnog samoborskog trga spada u onu skupinu restorana u kojoj se odlično kuha. Već desetljećima ovdje pripremaju tradicionalna jela i to rade toliko uspješno da, vidjeli smo, imaju zadovoljne stalne goste.
S dva jela koja smo naručili ovdje apsolutno rasturaju. No, ono što nas je uz tu odličnu hranu itekako pridobilo su idilična terasa u zelenilu i vlasnici puni duha koji sami rade u ovom simpatičnom restoranu.
Donosimo detalje restorana koji godinama prolazi ispod radara mnogih. Vrijeme je da se to promijeni – ovo je naš obol tome.
Između ugodnog i zaista lijepog interijera i terase odabrali smo vanjski ugođaj prepun zelenila. Uz produženi prvomajski vikend gostiju nije bilo previše, to popodne je bilo zauzeto tek nekoliko stolova. Među gostima vidjeli smo i šarmantnog gradonačelnika Grada Svete Nedelje Darija Zurovca.
I ono najnevjerojatnije, gosti koji su bili za stolom udaljenim desetak metara od našeg usmjerili su nam dan da toga tada nisu bili svjesni ni oni, kao niti mi.
Prije svega vidjeli smo da dvoje oko začinjenosti naručujući tartar biftek pa im je konobar (kasnije će se ispostaviti i vlasnik) kasnije donio uzorak kako bi probali žele li možda nešto promijeniti u razini zaljućenosti.
Kako veliki ljubitelji tartara nismo dvojili, naručujemo ga. Vidjevši kako se radi o ogromnoj porciji, uz njega smo naručili tek jedno dodatno glavno jelo, teleći bečki odrezak uz police krumpira te sezonsku salatu.
Taj potez pokazao se dobrim jer je porcija tartar bifteka zapravo porcijetina koju komotno može dijeliti 3 osobe, možda čak i 4 naručuju li svi glavna jela.
Naravno, uzorak tartar bifteka stigao je i nama, začinjen perfektno – zatražili smo srednje ljutkasto. Tako je i bilo.
Uz njega služe širokogrudno naribanu količinu svježeg maslaca i tost kruh koji bi, po nama, trebao biti bolji. Radi se o kupovnom tostu koji je zaista kvalitetom u podređenom položaju u odnosu na neki finiji i svježiji tostirani kruh. To je nešto što bi morali promijeniti. Međutim, to jelo u generalno gledajući restoran Zeleni papar isporučuje kao jedno od najboljih u široj zagrebačkoj regiji. Košta 30 €, no prisjetimo se kako se radi o jelu premium kvalitete (ako zažmirimo na kruh) uz količinu za troje.
Teleći bečki su nam razrezali na dva dijela i poslužili u dva lijepa tanjura što je u redu jer smo pri narudžbi i rekli kako ćemo sve dijeliti. Što se tiče količine hrane bilo je na gornjoj granici našeg kapaciteta pa smo sami sebi dodijelili medalju jer nismo naručili i drugo glavno jelo. To bi značilo kako bismo jedno jelo morali nositi doma, što radimo kada pretjeramo s narudžbom (da, Zero waste nam je drugo ime).
Kako je meso u tartar bifteku bilo perfektno pripremljeno, tako je i teleći bečki ravnomjerno uzorno tanak, hrskav i jako ukusan. Tartar biftek, da razjasnimo, nikad neće biti pod sedlom i tatarski i jahački ili što već ljudi sve imaju u repertoaru prenešeno s koljena na koljeno – preporučujemo im da se raspitaju kod gastronomskih stručnjaka o tome.
Fini bečki za 16 € dolazi uz krumpir (4 €) koji nema osobiti karakter jer je tanašno rezan, dok je lisnata salata za 3 € bila dobra. Pili smo finu graševinu Iločkih podruma jer je bilo vrlo sparno, iako bi uz ova jela više odgovaralo neko crno vino nježnijeg do srednjeg tijela poput Frankovke vrhunske od Iločkih.
Ovaj restoran kao da ne želi da ga pronađete. Nalazi se u privatnoj kući vlasnika, bračnog para Adžamić. Gospođa Željka je glavna u kuhinji, dok suprug Karlo ordinira posluživanjem. Kad kažemo ordinira doista to radi doktorski, uz red uslužnosti, red osmijeha i red šaljivih upadica. Valjda vidi koliko gdje prolazi i onda kreće jedno bez pretjerivanja ugodno druženje uz normalne, drage ljude koji vole kada su im gosti zadovoljni.
Naš dolazak bio je inkognito, dakle nismo rekli da smo gastronomski novinari, čovjek je bio vrlo pristupačan i toplog pristupa baš kao prema prijateljima.
Nekima bi to možda bilo i previše prisno, no nama je itekako odgovaralo.
Nekoliko detalja vezano uz ono što smo tamo uočili:
restoran Zeleni papar ima široku kartu jela od kojih dio jela, po onom što smo čuli od vlasnika pri naručivanju, kronično nemaju. Rješenje je skratiti kartu na jela koja nude stalno. Stalni gosti su, vjerujemo, s tim upoznati i tamo se dolazi na desetak bestselera, no ipak… onaj vizualno elegantni jelovnik treba kratiti.
Tim više što nam je sam vlasnik rekao kako je prije korone imao desetak ljudi u kuhinji, da bi nakon korone ostao tek na obiteljskom krugu njega, supruge, sina i snahe.
I sve je u redu, znaju raditi posao i odgovara im da je tamo dvadesetak ljudi, a ne 60. Tome trebaju podrediti i kartu jela, kao i odabir vina koji je pak previše skraćen.
S druge strane, uljepšali su nam dan odličnom hranom i lijepom uslugom – naime oboje vlasnika (gospođa Željka i gospodin Karlo) imaju duha i volje raditi zauvijek i to je nahranilo i našu dušu.
Kada ti netko nahrani tijelo i dušu, taj zaslužuje samo i jedino respekt. Zato su naše preporuke dobronamjerne.
Jasno nam je kako će im nakon našeg članka i videa na društvenim mrežama skočiti broj gostiju. Ovaj restoran to i zaslužuje. Ako i čekate pola sata na jelo, budite strpljivi jer se isplati.
Znate li svirati klavir, pri ulazu imaju jedan krasan crni primjerak. U restoranu je ugodno, opušteno, a terasa je rajska. Optočena je borovima koje je g. Karlo posadio kada je njihov sin bio tek malen pa sada imaju tridesetak godina i stvaraju lijep hlad, dok sredinu dvorišta zauzima drvo široke krošnje (hrast?) koje uz razne lijepe uređene grmove daje poseban šarm cijeloj priči.
I na koncu susjedni stol – mi smo ih nazvali stol šmekera jer su pričali o gastronomiji, glazbi, spomenuli su i Miru Ungara, legendarnog zagrebačkog pjevača.
Opaska – nismo ih prisluškivali, načuli smo tih nekoliko riječi jer je na terasi bilo ugodno i tiho. I to nas je sjetilo kako smo na radiju čuli kako je g. Ungaru baš tog dana bio 88. rođendan te da ima nastup u kabaret sceni pri Trgu bana Jelačića. Nazvali smo, rezervirali mjesta i kasnije otišli na Ungarov kabaret te mu uživo čestitali 88. rođendan.
Ispod ostavljamo i naš video, pogledajte kako nam je bilo u Zelenom papru:
@eatoutzagreb Ovaj restoran u zelenilu na 15-ak minuta vožnje od Zagreba vodi malena i izuzetno simpatična obitelj: bračni par i njihovi sin i snaha. Već desetljećima 📍 Zeleni papar u Samoboru ima odlična jela i stalne goste, međutim kao da ne žele da se to zna. Dijelom razumijemo jer i nemaju veliku mogućnost kada ih radi tek nekoliko. O najboljim jelima tamo, cijenama i radnom vremenu pogledajte unutar videa. Dali smo naš sud o prednostima i nekim nedostacima koje bi trebali popeglati kako bi bili još bolji. Parking je besplatan. Znate li za Zeleni papar i za njihov kultni tartar biftek? Vikend će biti sunčan, samo da znate… . #zagreb #restorani #foodie #eatoutzagreb #samobor #meso #izlet #priroda #zatebe ♬ original sound – Eat Out Zagreb
Ovaj restoran u mirnoj samoborskoj ulici ima neku tajanstvenu pozitivnu energiju i ono najvažnije – odličnu hranu i neodoljivu obiteljsku sinergiju vlasnika. Dobra vijest je da sin i snaha pomažu u toj priči i mogli bi je naslijediti, budu li ustrajni. A trebali bi, jer Zeleni papar i roditelji koji su ovaj projekt uzgajali jednako brižno poput bora koji je nekoć bio maleni božićni bor u sinovoj dječjoj sobi, a sada je bor od 20 metara u vrtu, to zaslužuju.
Restoran Zeleni papar Samobor, ulica Ante Starčevića 17
radno vrijeme: uto-sub 12-19, ned 12-17
Instagram stranica
fotografije i video: Eat Out Zagreb
© Sva prava zadržana
