Barem ne jako… ali smo i dalje na oprezu. Ususret Noći vještica usudili smo se, nekoliko godina nakon slastičarsko-hororskog iskustva pri otvorenju prvog lokala, ponovno posjetiti ovu slastičarnicu. Inače, slastičarnica Magnolia prvu je poslovnicu otvorila 2013. godine na zagrebačkoj Trešnjevci.
Ovaj put, nakon gotovo 10 godina samoohrabrivanja svratili smo u Gundulićevu 4 u samom centru Zagreba. Naime, zašto imamo noćne more oštro osjenčane magnolijom…
Prvi put, koji dan nakon otvorenja na Trešnjevci, dočekali su nas prilično suhi kolačići na rubu jestivosti, a oni kremasti (tada) su u sastojcima imali i margarin, okusom bili bezvezni i cijela priča – po našem mišljenju – nije bila dobra. Pogotovo nam je bilo nejasno kako je moguće da si to priušti jedan projekt posvuda toliko pompozno najavljivan kao veliko osvježenje na sceni. Jedino osvježenje, ako ne i reanimaciju, tada su trebali ti siroti kolačići. A skoro i mi.
Iako su kasnije lokacije ove slastičarnice uređene pomno – mnogi bi rekli najljepše od svih slastičarnica – Magnolijina priča kvalitetom slastičarskih uradaka jednostavno nije pratila taj vizualno ambiciozni projekt.
Na terasi je pri našem posjetu bilo desetak veselih gostiju koji su uživali na neuobičajenih zagrebačkih +15°C pri kraju listopada. Naš odabir za sjedenje ipak je bio interijer. Ugodan, pastelnih boja s naglaskom na pink Barbie nijansu uz neizbježno umjetno cvijeće.
I dok su se s polica smješkale kremaste torte, naša hrabrost ipak nije sezala dotle – odlučili smo testirati kesten pire i nekoliko sitnih kolačića. Ono što veseli je da se u sastojcima svih torti sada ponosno ističe riječ maslac i to je lijepa vijest za okus i kvalitetu. Očito su se u Magnoliji negdje putem odlučili za ozbiljniju priču od početne.
Nakon što se osoblje međusobno izrazgovaralo, njih troje unakrsno, dok smo pokušavali upitati info o kesten pireu, odlučili su se obratiti i nama. Malo prekasno, ali opraštamo im tih nekoliko… desetaka sekundi ugostiteljske nepažnje. Nadalje je usluga bila dobra.
Kesten pire smo, sjećate se, nedavno testirali u slastičarnici duge tradicije Vincek u Ilici. Bio je ok, ali nismo pali na… pod od sreće.
Ovaj kesten pire sa šlagom koji nudi slastičarnica Magnolia košta 30 kuna i količinski je u redu. Šlag ne betonira probavni trakt da ne možete udahnuti nakon prve žličice, kao na nekim lokacijama, a sam kesten pire ugodne je vlažnosti, lagano slatkast i uz naznaku alkohola (vjerojatno ruma).
Jedan uspješan kesten pire kojem se ne može naći velike zamjerke. Okusom je bolji od Vincekovog.
Sitni kolači su dobro pogođeni. Košnica, taj tradicionalni kolač bez kojeg nije moglo proći nijedno obiteljsko slavlje od 1895., svježe su (u nama se prolomio nečujni urlik zadovoljstva!), ugodnog okusa miksa oraha i keksa uz ostale sastojke za vanjski dio te unutrašnje čokoladne središnjice dobrog okusa i tehničke izvedbe. Košta 9 kuna po komadu.
Linzer i ovaj kolačić u sredini na tanjuriću koštaju 4 kune po komadu – iako nam se čini da se zapravo naplaćuju po kilogramu, no govorimo vam sada ono što nam piše na računu. Linzer je pravi mali zgoditak – svjež, ukusan i prhak. Možda i najveća preporuka za kolačiće na tanjuriću ide njemu. Srednji kolačić čokoladne kreme između je korektan.
Iako ovaj tren ne možemo analizirati najveći dio proizvoda koji nudi slastičarnica Magnolia – torte – jer mali koraci su sigurniji… ovo što smo probali i što odlično pristaje uz čaj ili kavu u hladnijim tjednima pred nama izgleda vrlo dobro.
A kad se samo sjetimo da smo se još prije nekoliko dana kupali u moru pred Hilton Costabella resortom u Rijeci… Winter is coming.
fotografije: Eat Out Zagreb
